Piše: Milan Knežević
Draga slovenska braćo, da želim biti cinik umjesto ovog odgovora, mogao sam objaviti pjesmu Josifa Brodskog „Na vijest o nezavisnosti Ukrajine“, i tako Vas ostaviti da polemišete sa stihovima besmrtnog pjesnika, unaprijed znajući da vodite izgubljenu polemiku.
Međutim, ipak sam i ja poput Vas, ranjiva lirska slovenska duša, koja će Vam omogućiti da mi odgovorite kako smatrate za shodno. Prvo Vam zamjeram što se niste potpisali ispod vašeg konfuznog i samorazarajućeg saopštenja, jer ovako ispada da se raspravljam sa čitavom Ukrajinom, iako i Vi i ja znamo da nije tako, jer mnogi građani Vaše divne države ne podržavaju stavove koje ste iznijeli.
Zato Vas pozivam da navedete jednu moju izjavu u kojoj sam osporio teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine? Nećete je naći, jer sam uvijek pozivao na poštovanje teritorijalnog integriteta i mirovni sporazum bratskih naroda Ukrajine i Rusije.
Uostalom, to sam i naveo u svojoj čestitki „Jedinstvenoj Rusiji“, ostajući dosljedan onom što sam izjavljivao od početka vojnog konflikta u Ukrajini. Vaš problem u stvari nije Milan Knežević, već neobjašnjiva i neodrživa želja da istorijski prevaspitate crnogorske građane i njihovu ljubav prema Rusiji.
Ovo nije fraza, već istorijska konstanta koja traje vjekovima i prenosi se s koljena na koljeno kao zavjet. Zato na kraju Vašeg saopštenja i pozivate crnogorsku Vladu da ne prizna rezultate izbora u Ruskoj Federaciji.
Na taj način ponašate se upravo kao djelovi kolektivnog Zapada koji su pokušali da nam zabrane da izjavimo saučešće i odamo počast generalu Ratku Mladiću.
Vaši mentori koji su Vas strovalili u besmisleni rat sa Rusijom, nisu Vam prijatelji, jer žele da ratuju sa Rusijom do posljednjeg Ukrajinca, pošto nisu spremni da žrtvuju svoje vojnike u realizaciji globalnih interesa. Pravi prijatelji su Vam ljudi poput mene koji Vas pozivaju i preklinju da sjednete za pregovarački sto i prekinete ovaj pogubni rat.
Isto se odnosi i na Rusiju, svaki put sam apelovao, i sad to činim, pošto mir nema cijenu, i svaki novi dan rata nanosi veliku štetu vašim državama.
Naravno, Vi ćete prije poslušati jednog Borisa Džonsona koji Vas je gurnuo u krvavi rat iako ste bili na korak od mirovnog sporazuma u Istanbulu, nego jednog crnogorskog političara koji i te kako dobro poznaje istorijsku i svaku drugu povezanost Vaših dvaju država.
A gdje je sad Boris Džonson? Uživa u pogibiji ukrajinskih i ruskih vojnika, djece, žena, staraca… bombardovanim gradovima, selima, srušenim mostovima, vrtićima, školama, bolnicama, jer je ostvario svoj cilj: rat do istrebljenja.
I sad Vi smatrate da treba meni opaliti javni šamar, jer to ne smijete uraditi Donaldu Trampu ili nekom od svjetskih lidera koji ima slične stavove.
Ako će Vam biti lakše, okrenuću Vam i drugi obraz da me udarite, ali to ne može pomoći Vašoj zemlji da izađe iz lavirinta u koji ju je gurnuo kolektivni Zapad. Ono što ipak ne možete očekivati od mene jeste da prestanem voljeti Rusiju. Ta ljubav je u identitetskom kodu Crne Gore, i ne pokušavajte da je mijenjate, samo ćete dobiti još energičniji odgovor.
Da kojim slučajem želim biti maliciozan, upitao bih Vas zašto izbjegavate održavanje izbora u Vašoj zemlji? Isto Vas je pitao i Donald Tramp. Isto Vas pitaju vodeći političari u Ukrajini koji se ne slažu sa politikom Volodimira Zelenskog.
Ili je možda problem što je Vladimir Putin baš u oblastima gdje traje vojni konflikt dobio najveću podršku? Evo ako će Vam biti lakše, odbijte rezultate sa teritorija koje su Vama sporne, ponovo je rezultat takav da jasno oslikava raspoloženje ruskog naroda.
Međutim, ono što Vam sigurno neću dopustiti jeste da odredite pravce mog političkog djelovanja, i to da li mogu imati komunikaciju sa ruskim ambasadorom gospodinom Lukašikom.
Naprotiv, upravo ste mi dali ideju da ga pozovem u posjetu DNP-u, jer se nismo vidjeli duže od mjesec dana. Pozvao bih i Vas iz ukrajinske ambasade, ali Vi očigledno niste spremni na dijalog i drugačije mišljenje, jer mi u DNP-u nismo klimoglavci i ćutolozi, i svoje stavove javno saopštavamo i potpisujemo se ispod njih.
Jer kako kaza veliki Gogolj: „Čovjek je slobodan samo onda kad živi svoje snove, a ne tuđe želje!“
P.S. Eh, da, kad smo već kod Gogolja, nadam se da niste uklonili i njegov spomenik kao što ste to uradili sa spomenicima Bulgakova, Ahmatove, Glinke…
Ako poželite jednom da se podsjetite ovih velikana čije ste spomenike srušili, uvijek imate u mom domu njihova sabrana djela i kompozicije, ali pod uslovom da ih nakon podsjećanja vratite.
Bonus video:
Komentari (0)