Riječ je o pojavi u kojoj značajan broj ljudi dobrovoljno ili nesvjesno zatvara sopstveni um za činjenice, argumente i elementarnu zdravorazumsku analizu stvarnosti. Istina se, u takvom stanju, ne odbacuje zato što je pogrešna, već zato što ne odgovara unaprijed izgrađenom uvjerenju.

U tom društvenom mehuru mržnja je vremenom postala statusni simbol.

Ona više nije posljedica frustracije, već sredstvo identifikacije. Što je stav oštriji, što je rečnik agresivniji i što je odbijanje dijaloga radikalnije, to je pojedinac vidljiviji i prihvaćeniji unutar tog kruga. Razumijevanje, sumnja i preispitivanje doživljavaju se kao slabost, a ne kao intelektualna vrlina.

Posebna protivrječnost tog fenomena ogleda se u činjenici da u istom blokaderaškom pokretu stoje rame uz rame ljudi koji otvoreno zastupaju autošovinističke i antisrpske stavove, zajedno sa onima koji sebe doživljavaju kao rodoljube, nacionaliste i borce za opšte dobro. Ono što ih formalno ujedinjuje nije jasna ideja, program ili vizija društva, već zajednički protivnik. Ta negativna kohezija, zasnovana isključivo na otporu i mržnji, pokazuje koliko je taj pokret ideološki nedosljedan i unutrašnje prazan.

Ključni problem leži u dubokoj političkoj nepismenosti tog, brojčano manjeg, ali glasnog dijela građana Srbije. Nedostatak osnovnog znanja iz sopstvene i svjetske istorije onemogućava ih da razumiju složene političke procese. Bez istorijskog konteksta, političke odluke se tumače površno, emocionalno i navijački, kao da je riječ o sportu, a ne o upravljanju državom i društvom.

Isto važi i za geopolitički plan. Svijet se posmatra crno-bijelo, kroz pojednostavljene narative dobrih i loših, bez razumijevanja interesa, odnosa moći i dugoročnih posljedica. U takvom okviru, složena pitanja se svode na parole, a ozbiljne analize zamjenjuju se društvenim mrežama, tuđim mišljenjima i ideološkim mantrama.

„Mozgovi u blokadi“ zato nisu samo politički, već i kulturni problem. Oni ukazuju na krizu kritičkog mišljenja, dijaloga i obrazovanja. Društvo koje želi napredak ne može sebi dozvoliti da mržnju proglasi vrlinom, a neznanje političkim stavom. Izlaz iz te blokade ne počinje promjenom vlasti, već oslobađanjem uma i spremnošću da se sasluša, uči i misli.

Izvor: Pogled.me/Miroslav Zavidović

Bonus video: