Piše Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik televizije Prva i osnivač portala Borba

Kada se država raspada iznutra, a vlast nema odgovor ni na jedno ključno pitanje, tada se poseže za najstarijim trikom balkanske politike – traženjem spoljnog krivca. U Crnoj Gori, po pravilu, taj krivac je Aleksandar Vučić. Ne zato što ima veze sa problemima, već zato što je zgodan izgovor za potpuni gubitak kontrole.

Milojko Spajić je izgubio politički kompas. Ne figurativno, već suštinski. Vlada mu puca po svim šavovima, institucije se urušavaju, afere se gomilaju, a odgovornosti nema ni u tragovima. Botun je na nogama, policija hapsi građane, a Vlada nema politički odgovor osim sile. Seks-afere državnih službenika potresaju region, dok se institucije prave da je riječ o privatnim stvarima. Sin bivše predsjednice Vrhovnog suda, osuđene na višegodišnju kaznu, bježi iz države pred očima sistema koji se hvali „vladavinom prava“. I – niko ne odgovara.

Istovremeno, Hrvatska mjesecima demonstrira političko ponižavanje Crne Gore: Morinj se ponovo otvara, brod „Jadran“ se prisvaja, imovina se problematizuje, simboli se preimenuju, a zvanična Podgorica ćuti. Ni riječi otpora. Ni diplomatske reakcije. Ni minimum državnog dostojanstva.

A onda, kada se otvori pitanje srpskog jezika, državljanstva ili identitetskih prava trećine građana – alarm. Odjednom se govori o „rušenju države“, „beogradskom uticaju“, „zavjerama“. Spajić ne vidi kriminal, ne vidi korupciju, ne vidi raspad sistema, ali savršeno jasno vidi „Vučića“ iza svakog zahtjeva koji dolazi iz redova koalicionih partnera.

To više nije politika. To je karikatura vlasti.

Posebno zabrinjava činjenica da se premijer ponaša kao da ima apsolutnu moć, iako je dobio tek četvrtinu političke podrške u zemlji. Umjesto dijaloga sa onima koji su ga doveli na vlast, prijeti DPS-om. Umjesto rješavanja problema, traži unutrašnje neprijatelje. Umjesto odgovornosti, nudi spin.

Država mu klizi iz ruku, a on i dalje glumi tehnokratu koji „ne vidi političke probleme“. Ne vidi Botun. Ne vidi Medenicu. Ne vidi afere. Ne vidi poniženja. Ali vidi Beograd. Uvijek Beograd.

Crna Gora danas ne liči na lidera evropskih integracija. Liči na državu u institucionalnom rasulu, sa vlašću koja nema hrabrosti da pogleda istinu u oči. A istina je jednostavna i brutalna: nije Vučić kriv. Kriva je vlast koja ne zna šta radi, ne zna kuda ide i ne zna kako da preuzme odgovornost.

Kad sve oko vas gori, a vi uporno pokazujete prstom van granica – problem nije u prstu, već u onome ko ga drži.

Crna Gora ne propada zbog Beograda. Propada zbog loše vlasti!

Bonus video: