Imam Damir Peštalić najgore je izvrijeđao vjernike Srpske pravoslavne crkve u Srebrenici, nazvavši ih "ološem".
Sinoć je u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Srebrenici, u okviru manifestacije Petrovdanski dani, održan koncert duhovne muzike ansambla Petrovdanski pojci, nakon čega su djeca palila lile. Tradicija stara vjekovima koja se svake godine njeguje i u Srebrenici.
Fotografije sa tradicionalnog događaja objavio je i načelnik Srebrenice, Mladen Grujičić.
Povodom ovog vjerskog događaja, koji ne vrijeđa nikoga, oglasio se se i srebrenički imam Damir Peštalić nazivajući okupljene Srbe vjernike „ološem“. Zasmetalo mu je što se ovaj događaj, koji se kao što mu i naziv kaže održava uoči Petrovdana, poklopio sa komemoracijom u Srebrenici!?
– Za ovo nema opravdanja. Kad pomislimo da ne može gore i da ne mogu gore, SPC organizuje koncert ispred svog objekta s pjesmama koje daju inspiraciju za nove pokolje. Zovu me majke Srebrenice. Zovu me brojni ljudi. Ne plašimo se, ali smo šokirani količinom mržnje prema Bošnjacima – rekao je.
Peštalić je rekao da paljenje lila ispred crkve i puštanje duhovne muzike, nanosi „veliku ljagu“ SPC.
– Radi se o ološu koji se okuplja oko crkve. Ovo pravoslavnoj crkvi samo nanosi veliku ljagu. Sveštenstvo na čelu sa vladikom Hrizostomom treba reagirati i ovo osuditi. To je najmanje što mogu učiniti, ako je ostalo barem malo razuma i ljudskosti – izjavio je Peštalić za sarajevske medije.
Na ove sramotne izjave i uvrede reagovao je i ugledni srebrenički profesor Momčilo Cvjetinović, prenose Novosti.
Njegovu objavu prenosimo u cjelosti.
– Gospodine Peštaliću, uvažavo sam te kao čovjeka, verskog službenika i komšiju. Smoći ću snage, tako sam vaspitan, da takav odnos zadržim. Bio sam na službi u mojoj Crkvi, prošao sam s dubokim poštovanjem pored čaršijskih džamija. Tako ću i dalje osjećati. Na koncertu su se pojale duhovne pjesme iz bogate tradicije moga naroda. Nisam čuo uvredljive pjesme koje daju inspiraciju za pokolje. I sve ti ja „mogu s jadom preboljeti“, ali sam duboko tužan kada po sto puta pročitah i samo jedno razumeh „Radi se o ološu koji se okuplja ispred crkve“. Ja nisam ološ, moj duhovnik Aleksandar nije ološ, moje majke, sestre, braća i djeca, koja se okupljaju uoči Petrovdana da upale petrovdanske lile, nisu ološi. Zašto tako i toliko Peštaliću? Mi vidjesmo ratne zastave, parole i poruke, jurnjavu motora, turiranje, žestoke startove na jednom točku. Razumio sam da neki tako žele. Nisam ih nazvao ološima, jer znam zbog čega su došli. Mi smo se okupili u porti crkve zbog toga što nismo ološi. Ološi ne idu pred crkvu i u crkvu – poručio je Cvjetinović.
pogled.me
.jpg)
.webp)
