Bivši radnici fabrike „Imako” traže otpremnine od po 12 hiljada eura

Da li će pravda biti spora i dostižna nekadašnjim radnicima fabrike motora i dizalica „Imako“ iz Bijelog Polja, pokazaće vrijeme. Kako sad stvari stoje, to nije realno očekivati s obzirom na nerazumijevanje države.

Bivši radnici su uputili zahtjev Skupštini Crne Gore, odnosno Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, za isplatu otpremnina za 209 radnika ove fabrike koji su još davne 2002. godine ostali bez posla.

– Nakon stupanja na snagu Zakona o osiguravanju prava na finanijsku podršku prošle godine dobili smo uvjeravanja od Ministarstva ekonomskog razvoja, u Vladi Zdravka Krivokapića, da pravo na finansijsku podršku imaju samo radnici kojima je prestao radni odnos uvođenje stečaja u tim preduzećima ali ne i onima kojima je radni odnos prestao zbog toga što su postali tehnološki višak. I to je još jedan znak nerazumijevanja i selektivnog odnosa, budući da su metalski radnici u nekoliko preduzeća u Podgorici i Nikšiću dobili po 12 hiljada eura – kazali su bivši rukovodioci fabrike „Imako“ Brano Lalević i Mile Varagić.

Dodaju da su otišli pod stečaj programirani prije dvije decenije. Prvo je kao tehnološki višak posao izgubilo 146 zaposlenih, a dva mjeseca kasnije i preostalih 63, zbog uvedenog stečaja.

– Do tada smo bili jedna od uspješnijih fabrika ne samo u Crnoj Gori, koja je imala gotove proizvode, u vidu traktora i dizalica i plasirala ih i na inostrano tržište – kazali su oni i dodali da ne samo da nijesu dobili otpremnine nego su izgubili kompletnu imovinu.

– Urađena je prava diskriminacija. Na nas su potpuno zaboravili. Kao da nijesmo postojali. Pored nas sličan slučaj je i sa „Petoljetkom“ u Bijelom Polju. Boli nas razlika koja je urađena, iako je tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović javno saopštio da su obezbijeđena sredstva za otpremnine za hiljadu radnika iz metalske industrije u iznosu od 12 miliona eura, gdje je uvrstio i nas i „Petoljetku“. Ali samo mi i „Petoljetka“ ništa dobili nijesmo – izjavili su Varagić i Lalević.

Istakli su da su imovinu stvarali svojim komercijalnim kreditima, da bi im sve uzeli, kao da nisu ni postojali.

– Prvo vlasništvo od 27 odsto Fond PIO je dao privatniku za 106.000 stare devizne štednje, a onda to isto uradio i Fond za razvoj. I mi ostali bez ičega što smo stvarali – naveli su oni i dodali da će ukoliko se Skupština CG ogluši o njihove zahtjeve krenuti u borbu za ostvarivanje svojih prava.

– Naši zahjevi su da se postojećim zakonom izjednače svi nekadašnji radnici u metalskoj industriji, i da se podjednako tretiraju oni koji su bili proglašeni kao tehnološki višak i oni „stečajci“. Već smo angažovali advokate da svoja prava tražimo sudskim putem. Prvo preko Ustavnog suda a onda do Merđunarodnog suda u Strazburu – istakli su bivši radnici.

Dodali su da su u fabrici „Radoje Dakić“ sve dobili iako su radili iste poslove, odnosno pored visokih otpremnina dobili i nadoknadu za imovinu od 63 miliona eura, koju dobijaju u ratama.

Poslanik Maksim Vučinić nedavno je predao predlog zakona kojim se svim žrtvama tranzicije daje po 12 hiljada otpremnine, ukoliko ispune zakonom predviđene uslove.

Izvor: Dan

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pin It on Pinterest