Nakon što je dao krajnje paušalno i frazeološko objašnjenje svog odbijanja da proglasi izmijenjeni Zakon o predsjedniku, u kome nije iznio baš nijedan konkretan argument kojim bi se na bilo koji način pokazalo da je ovaj zakonski tekst u koliziji sa Ustavom, Milo Đukanović je odlučio da pribjegne taktici „očajničkog vapaja“ ka pojedinim međunarodnim instancama, kazao je potpredsjednik DNP-a i poslanik DF-a Dragan Bojović.
Najprije je angažovao i primorao svoje otvorene lobiste, Bilčika, Piculu i još par anonimnih lobističkih imena, da se brutalno umiješaju u unutrašnje stvari naše države, presuđujući šta je ustavno, a šta nije, u korist njega lično, a potom je, pošto mu lobiranje manje uticajnih evropskih zvaničnika nije pomoglo, odlučio da u pomoć prizove Venecijansku komisiju, dodao je Bojović.
– Prisjećamo se da su svi ovi evropski lobisti „mudro ćutali“ kada su Filip Vujanović ili Vesna Medenica po treći put od strane bivšeg režima protivustavno birani na najznačajnije funkcije u državi, ili nedavno kad je uz podršku DPS-a doista prekršen Ustav i izglasan Zakon o lokalnoj samoupravi, gdje je bez izborâ dodijeljen i produžen mandat predsjednicima opština. Uobičajena praksa je da se mišljenje Venecijanske komisije traži ne poslije izglasavanja određenog pravnog akta, već prije toga, kada je akt još uvijek u proceduri i kada savjetodavno mišljenje ovog stručnog tijela može eventualno da pomogne da se prvobitni zakonski tekst dodatno koriguje i poboljša. Gdje je bio gospodin Đukanović sve ovo vrijeme od 17. oktobra, kada je izmijenjeni i dopunjeni Zakon o predsjedniku predat u skupštinsku proceduru – naveo je on.
Dodaje da „neće biti da je baš čitav taj period boravio u Egiptu, krijući se i bježeći od protesta, koje je sam neformalno organizovao. Mišljenje ovog tijela je mogao da traži i ranije, ili se možda nada da će sada, u poslednji čas, dobiti mišljenje koje će mu omogućiti da dalje krši Ustav, kao što je ranije, preko svojih odanih kadrova u Venecijanskoj komisiji, Zorana Pažina i Srđana Darmanovića, uspio da isposluje da pojedini članovi Sudskog savjeta protivno Ustavu ostanu do dana današnjeg na svojim pozicijama, iako su im mandati istekli još davne 2018. godine.“
Tako je, na primjer, kako je kazao, Vesna Simović Zvicer ne samo naprasno prijavljena da glasa u Šavniku, iako odavno živi u Podgorici, već je i izabrana za predsjednicu Sudskog savjeta, iako joj je mandat u tom tijelu davno istekao.
– Nema ništa protivustavno u izmijenjenom Zakonu o predsjedniku, već je samo normativno razrađena jedna ustavna predsjednička obaveza, koju aktuelni predsjednik nije ispunio, kao što je kroz Zakon o pomilovanju razrađena druga ustavna predsjednička nadležnost, ili kao što će kroz Zakon o Skupštini i Zakon o Vladi biti razrađene ustavne obaveze ovih institucija. Svrha zakonâ jeste, između ostalog, da bliže odrede i propišu pravne norme koje u Ustavu, kao krovnom pravnom aktu, i ne mogu biti propisane osim generalno – ističe Bojović.
Naravno, kako navodi, da ovo Đukanović zna, ali isto tako zna da je njegov predsjednički mandat pri kraju, da mu sve pozicije izmiču, pa u skladu sa devizom: „država to sam ja“ pokušava nekako da sve ostale institucije derogira i uvede u vanredno stanje.
– DF poručuje Milu Đukanoviću da je većina od četrdeset jednog poslanika i poslanice u Skupštini Crne Gore stabilna i da će ponovo izglasati izmijenjeni Zakon o predsjedniku koji je sasvim u skladu sa Ustavom. Takođe, pozivamo njegovu partiju da na sjednici 22. novembra izglasamo sudije Ustavnog suda, kao jedinu mjerodavnu instancu pred kojom se može zatražiti mišljenje da li je Zakon o predsjedniku u skladu sa Ustavom, kao što ćemo i mi od istog suda zatražiti ocjenu da li je Đukanović prekršio Ustav odbijajući da predloži gospodina Miodraga Lekića za mandatara i time blokirajući izbor Vlade i uvodeći državu u neregularno stanje – kazao je Bojović.
Ono što je, na kraju, u svoj ovoj trenutnoj političkoj nedoumici sasvim sigurno i potpuno izvjesno jeste činjenica da se predsjednički izbori bliže i da, nakon tih izbora, remetilački faktor, kakav je Milo Đukanović, ne da neće biti predsjednik države, već neće više moći da postane ni predsjednik mjesne zajednice, uz svo uvažavanje čestitim predsjednicima mjesnih zajednica. U tome mu zasigurno ne mogu pomoći nikakve međunarodne instance, pa čak ni da se Bilčiku i Piculi pridruže takva lobistička imena kao što su „nepristrasni“ Jelko Kacin ili „umjereni“ Nenad Čanak, zaključuje u saopštenju.