U Moskvi je održan značajan sastanak između predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, Patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila, patrijarha Porfirija i mitropolita bačkog Irineja Bulovića. Sastanak je protekao u atmosferi međusobnog povjerenja i istorijskog prijateljstva, uz snažno isticanje zajedničkih vrijednosti i potrebe za duhovnim jedinstvom pravoslavnih naroda.
Vladimir Putin: Vaša Svetosti!
Dozvolite mi da vas srdačno pozdravim u Moskvi, kao i ovđe u ovim odajama – ovđe vlada posebna atmosfera. Veoma nam je drago što vas vidimo.
Znam da SPC daje značajan doprinos jačanju odnosa između naših naroda, koji tradicionalno održavaju najtoplije, najbliže i najpovjerljivije savezničke odnose.
Dozvolite mi da vam čestitam praznik Svijetle Pashe. To je naš zajednički sveti praznik.
Već sam rekao da rusko-srpski odnosi uvijek imaju poseban karakter, pa tako i danas. To je, između ostalog, zato što nas povezuju snažni, duboki, duhovni zajednički korijeni.
Uvijek nam je drago da vas vidimo. Za 9. maj očekujemo predsjednika Srbije u Moskvi na svečanostima povodom Pobjede u Velikom otadžbinskom ratu.
Znamo da situacija na Balkanu nije jednostavna, i poznata su nam vaša nastojanja da ojačate poziciju Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog sabora koji ste održali.
Uvijek nam je drago da vas vidimo. Dobrodošli!
Patrijarh Porfirije: Gospodine predsjedniče, izvinite, reći ću nekoliko riječi – ne govorim tako dobro ruski, ali sve razumijem. Vladika Irinej je takođe sa mnom, on govori veoma dobro ruski jezik.
Hvala vam što ste nas primili i čestitam vam Pashu. Hristos vaskrse!
Nadam se da je vaskrsenje naš put i naša stvarnost, činjenica naše vjere. To znači da je pobjeda poznata i da ona zavisi od Božje volje. Na nama je da učinimo ono što je do nas.
Želio sam da vam zahvalim za sve što činite na nivou vrijednosti. Jer temelj vrijednosti – bez vrijednosti, bez ideologije – ne ideologije u psihološkom smislu, kao što ste vi rekli, već u suštini – nemoguće je živjeti. Sve zavisi od vjere: kako vjerujemo, takav nam je i život, naše riječi itd.
Znate i sami ste rekli da su odnosi između naših crkava u prošlosti uvijek bili odnosi ljubavi i uzajamne pomoći između Ruske i Srpske crkve. Mislim da je i danas tako… Zar ne?
Patrijarh Kiril: Tako je.
Patrijarh Porfirije: Moji prethodnici – patrijarsi srpske crkve – u prošlosti su uvijek bili povezani s patrijarsima ruske crkve. I moj prethodnik, Sveti patrijarh Irinej, govorio je: treba nama Srbima… Kako je govorio?
Vladika Irinej: Govorio je da naš mali čamac, ploveći nemirnim morem, uvijek treba da bude vezan za veliki ruski brod.
Patrijarh Porfirije: Htio sam da kažem da mi to osjećamo i vjerujemo da je to istina.
Moram da kažem da vi to već znate, ali opet treba reći: srpski narod gleda na ruski narod kao na svoj. Ponekad se može učiniti da je nada koju Srbi polažu veća u Rusiju, u rusku politiku, nego u sopstvenu. Možda je to paradoks.
Prije dvije nedjelje bio sam u Jerusalimu i razgovarao s jerusalimskim patrijarhom, dugo smo pričali. Nije znao da ću doći u Moskvu. Kada smo govorili o pravoslavlju na globalnom nivou, rekao mi je: „Mi pravoslavni imamo jedan adut.“ Pitao sam: „Koji?“ On mi je rekao: „Vladimir Putin.“ Te riječi govore sve.
Treba istaći da smo vam zahvalni na vašoj podršci i stavu u vezi s Kosovom i Republikom Srpskom, a naravno i Crnom Gorom – i tamo je naš narod, naša crkva. Znate vrlo dobro da bez vaše podrške i podrške Kine, ne znam što bi bilo s Kosovom. Za Pashu sam bio tamo, služio sam patrijaršku službu – to je prijestoni grad Srpskog Patrijarha.
Molimo vas da ostanete na toj poziciji i učinite sve što je moguće. Jer – nezavisno od politike, nezavisno od ljudi, od vijesti koje imamo – bez Kosova i bez Republike Srpske, mogu reći, srpski narod je bez perspektive.
Naravno, imamo veoma dobre odnose s predsjednikom, i on vam šalje pozdrave i rekao mi je da će 9. maja biti ovđe, bez obzira na okolnosti u Evropi i drugdje.
Naš stav u vezi s Kosovom, Republikom Srpskom i Crnom Gorom, smatram i osjećam da zavisi i od stava Ruske države, Ruske Federacije na globalnom nivou. Moja želja, i želja većine u našoj Crkvi, jeste da u budućnosti, ako dođe do novog geopolitičkog pregrupisavanja, budemo bliski tom ruskom okruženju. U pravoslavnom svijetu. O pravoslavlju smo razgovarali s Vašom Svetosti – nije lako. I kod nas ovih dana ima revolucije. Kako se zove?
Vladika Irinej: Obojena.
Patrijarh Porfirije: Obojena revolucija – vi to znate. Nadam se da ćemo to iskušenje prevazići, kao što ste rekli. Jer znamo i osjećamo da centri moći sa Zapada ne žele da se razvija identitet srpskog naroda i njegova kultura.
Hvala vam na onome što ste rekli, i daj Bože da vam podari snagu i mudrost. Naše molitve su uvijek s vama i nadam se da će vam Gospod pomoći.
V. Putin: Vaša Svetosti, pomenuli ste identitet. Time se crkva uopšte bavi, a posebno RPC pod rukovodstvom Svetog patrijarha Moskovskog i cijele Rusije. Sveti patrijarh ulaže mnogo truda kako bi učvrstio naše tradicionalne vrijednosti, naše duhovne temelje. I uvijek kada se sretnemo, sjećamo se i govorimo o našoj pravoslavnoj braći, i to je stav svetog patrijarha. Uvjeren sam da o tome stalno govori i u razgovorima s vama. Vaša Svetosti.
Patrijarh Kiril: Dubokopoštovani Vladimire Vladimiroviču! Veoma mi je drago što se ovaj susret održao i što će se dogoditi.
Od svih pomjesnih pravoslavnih crkava, srpska je najbliža ruskoj crkvi – po kulturi, po jeziku. Pa i istorijski gledano: naše zemlje nikada nijesu ratovale jedna protiv druge, a ako i jesu, bilo je to rame uz rame protiv drugih.
Ta ljubav prema Rusima, prema ruskom narodu i ruskoj crkvi organski je utkana u kulturu Srbije, u srpski narod. Zato su nam to najbliži prijatelji, naša braća – i po duhu i po životnoj filozofiji. To ima ogroman značaj: i kada zajednički raspravljamo o problemima i kada se susrećemo na međupravoslavnim skupovima. Srpska crkva nam je najbliža. To ne govorim samo zato što danas ovdje sjedi patrijarh srpski, već zato što je zaista tako.
Ako pogledamo istoriju, srpski narod i srpska crkva nikada nijesu izdali Rusiju.
Neke slovenske zemlje, da ih ne pominjem, pod uticajem moćnih militarističkih zapadnih sila, privremeno su mijenjale orijentaciju, pa se potom kajale, ali su mijenjale. Srbi nikada nijesu mijenjali. Ta ljubav prema Rusiji, da tako kažem, možda je čak i genetski usađena u srpski narod.
Sve to se snažno ogleda i u međucrkvenim odnosima. Uvijek smo istomišljenici. I kada se na međupravoslavnim forumima jave rasprave, uvijek osjećamo podršku srpske crkve.
I naravno, želio bih da istaknem još nešto: Srbi su, naravno, zapadnije od nas – tako je Gospod uredio. To je crkva koja se suočava direktno sa Zapadom, od koga se vjerovatno može primiti i jeste se primilo mnogo korisnog u nauci i kulturi.
Ali ono što se danas dešava s ljudskim moralom i etikom na Zapadu – reći ću to otvoreno, zašto da se stidimo – to je đavolska rabota.
Patrijarh Porfirije: Da.
Patrijarh Kiril: Zašto đavolska? Jer je cilj đavola da čovjek izgubi razliku između dobra i zla. Toga više nema. Postoji samo „alternativa ponašanja“. Crkva kaže: tako se ne smije postupati. I Božija riječ kaže: tako se ne smije. A savremena sekularna kultura kaže: zašto da ne, čovjek je slobodan da postupa kako želi – to je jednostavno sloboda izbora. Ovakav pristup uništava moralne osnove ljudskog postojanja, a to može dovesti do strašnih civilizacijskih katastrofa. Jer kada se naruši integritet ljudske ličnosti, sve se potom ruši. RPC, kao što znate, stoji na tim pozicijama i brani ih na međunarodnim forumima. Ali i nama su potrebni takvi dobri saveznici.
Od svih pomjesnih pravoslavnih crkava – ne govorim to zato što je Sveti patrijarh danas ovđe, već iz sopstvenog iskustva – srpska crkva je uvijek s nama. A Srbija je ta zemlja koja nikada nije izdala Rusiju. Neću pominjati druge slovenske zemlje koje su, pod uticajem političkih i vojnih sila, privremeno izgubile dobre odnose s Rusijom. Srbija je uvijek ostajala s nama. Zato se danas posebno radujem ovom susretu.
Ljudi koji su danas ovđe, za ovim stolom – i Vladika Antonije i Vladika Irinej – zaista su duhovne vođe svog naroda. I znam koliko su iskrena njihova osjećanja prema Rusiji i prema vama lično. Zato je za mene današnji događaj i emocionalno veoma uzvišen – to što smo se svi sreli. Nadam se da će iz toga proisteći i dobri rezultati u razvoju odnosa između ruske i srpske crkve, kao i između Srbije i Rusije.
V. Putin: Vaša Svetosti, pomenuli ste ono što se dešava zapadno od nas. Dobro znamo i svi smo bili svjedoci vašeg susreta s papom rimskim, koji je u ove pashalne dane napustio ovaj svijet. Mislim da to takođe pokazuje da i na Zapadu još postoje ljudi, duhovne snage, koje teže obnavljanju odnosa i duhovnom preporodu.
Patrijarh Kiril: Potpuno tačno.
V. Putin: Zapadna kultura – šta god ko rekao – zasniva se na hrišćanskim temeljima.
Patrijarh Kiril: Veoma ste ispravno pomenuli pokojnog papu. Bio je čovjek čvrstih stavova i uvjerenja, uprkos velikom pritisku koji je na njega vršen – uključujući i pokušaje da se ohlade odnosi s ruskom crkvom.
Sada je u drugom svijetu, pa mogu slobodno da ga citiram bez njegovog odobrenja. Kada su ga veoma pritiskali – oprostite na izrazu – rekao je samo kratku rečenicu: „Ne zavađajte me s Kirilom.“ Okrenuo se i otišao.
Pritisak su vršili njegovi najbliži saradnici: da treba promijeniti kurs, da to nije prihvatljivo – jer je povezano s ruskom politikom.
Ta rečenica – „Ne zavađajte me s Kirilom“ – stalno mi je bila u svijesti dok je bio živ. Odnosi su bili dobri. Sada ga je Gospod pozvao u drugi svijet, ali uspomene na njega ostaju najljepše – i u pogledu odnosa prema Rusiji, i prema ruskoj crkvi.
V. Putin: I kod mene. Viđali smo se više puta. On je, sasvim očigledno – mogu to da tvrdim – imao iskrena i dobra osjećanja prema Rusiji. Imajući u vidu njegovo latinoameričko porijeklo i raspoloženje većine građana latinoameričkih zemalja, siguran sam da je i on to osjećao i gradio odnose s Rusijom u veoma dobronamjernom duhu.
Pogled.me/Novosti