Potpredsjednik Vlade Crne Gore Filip Ivanović odgovarajući na pitanja članova Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta (AFET) kazao je da je svaka od eparhija Srpske pravoslavne crkve (SPC) u osnovi nezavisna u svom funkcionisanju i da je na čelu SPC u Crnoj Gori mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, a ne patrijarh srpski Porfirije.
– Srpska pravoslavna crkva, kao i svaka pravoslavna crkva, organizovana je prema različitim episkopijama i eparhijama, a svaka od ovih eparhija je u osnovi nezavisna u svom funkcionisanju. Dakle, kada kažete da je poglavar najveće vjerske zajednice u Crnoj Gori otišao kod Putina, to nije tačno. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve otišao je kod Putina. Arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je arhiepiskop Joanikije i on nije prisustvovao ovom sastanku i pozivam sve da o tome detaljnije istraže – rekao je Ivanović odgovarajući na konstataciju hrvatskog poslanika u Evropskom parlamentu Tomislava Sokola (HDZ) da se „poglavar najveće religijske organizacije u Crnoj Gori“ sastao sa Putinom.
Ova izjava izazvala je brojne turbulencije u društvu Crne Gore naročito jer je probudila određene „autonomaške duhove“ unutar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ne zalazeći u činjenicu je li izjava potpredsjednika Vlade bila slučajna, njena poruka je itekako jasna – SPC u Crnoj Gori, po njemu, djeluje drugačije nego ostatak SPC. Pred evroparlamentarcima, konkretno pred Hrvatima, Ivanović je pokušao da opravda Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno mitropolita Joanikija, navodeći da on nije bio na sastanku u Moskvi – što jeste tačno. Međutim, kontekst može biti drugačiji, ukoliko se ima u vidu da upravo ovom izjavom, Ivanović pokušava da predstavi kako mitropolita, tako i vjernike SPC u Crnoj Gori kao „evropske Srbe“ u odnosu na vjernike u Srbiji, te shodno tome, i ova reakcija.
Važno je podsjetiti da hrvatske evroparlamentarce Ivanović donekle i simpatiše imavši u vidu da prilikom svog ministarskog mandata niti jednom nije pomenuo logor Lora, dok su oni vedrili nad Crnom Gorom i na sva zvona govorili o stravičnom (ne)zločinu u logoru Morinj, prisvajali brod Jadran i tome slično. Ivanović, prisjetiće se narod, niti jednom nije reagovao baš kao ni njegov nasljednik, Ervin Ibrahimović. Stoga, nije ni začuditi ova izjava od strane Ivanovića, ali takođe, važno je podsjetiti i na izjave mitropolita Joanikija koji je prije svega par godina služio upravo u Moskvi i tom prilikom uputio vrlo važne poruke iz Crne Gore, koje oslikavaju „realno stanje na terenu.
Mitropolit je prilikom te posjete kazao da je počastvovan što je danas u ovoj svetinji, na ovom sabranju, i što nastavlja svijetlu tradiciju naših predaka.
“Ja sam sada, kao mitropolit crnogorsko-primorski, došao da nastavim onu tradiciju koju su naši preci davno i davno započeli. Danas proslavljamo i Svetog Pajsija Pećkog patrijarha koji je prvi, kao jedan program Srpskoga naroda i Srpske pravoslavne crkve, uspostavio da njegujemo bliske i dobre odnose sa bratskom Rusijom, da njegujemo prije svega duhovne i kulturne i bratske veze sa bratskim ruskim narodom i sa svima drugim pravoslavnim”, poručio je Vladika Joanikije, podsjetivši da su veze Crne Gore sa Rusijom naročito intezivirane od Mitropolita Danila, odnosno od ruskoga cara Petra Velikoga, a onda kroz sve naredne vjekove.
Posebno je istakao činjenicu da je Crna Gora, i Mitropolija crnogorsko-primorska, opstala u vremenima velikoga turskog iga zato što se vezivala za Rusiju i što je Rusija uzela u svoje pokroviteljstvo Crnu Goru.
“Mi kao sveštena lica dužni smo da svjedočimo istinu, a iznad svega da njegujemo bratsku ljubav i da čuvamo jedinstvo Crkve, a čuvajući jedinstvo Crkve svi postajemo jači, sigurniji, svi dobijamo blagodat i milost od Gospoda i Spasitelja našega Isusa Hrista. Jer On je zapovijedio da budemo jedno i da ljubimo drug druga i da uvijek jedni druge podržavamo. Kada smo zajedno sabrani oko Hrista, mi smo onda sigurni i jaki i gledamo sa nadom i sa svijetlim pogledom u našu budućnost”, besjedio je Vladika.
Visokopreosvećeni Mitropolit se zahvalio ruskom narodu za ljubav i otvoreno srce koju su pokazali prema nama u vremenima kada nam je bilo najteže, kada je kod nas bio rat, kada se raspadala naša država Jugoslavija:
“Kada su bila mnoga iskušenja ruski Patrijarh blaženopočivši Aleksej i sadašnji Patrijarh, tada mitropolit, Svjatjejši Kirilo, oni su dolazili k nama i hrabrili i tješili naš narod. Njihova duhovna i moralna, bratska pomoć i podrška nama je značila mnogo i davala nam snage da izdržimo sva iskušenja koja su nas tada snalazila. Ja bih sada, kada je cijelom ruskom narodu teško i cijeloj Ruskoj pravoslavnoj crkvi, zablagodario na tadašnjoj pažnji Ruske crkve koja se naravno nastavila, i nastaviće se i ubuduće, i ako mogu što, mogu da se molim za vas i za mir, i za prevazilaženje iskušenja i za pravedno rešenje u ovim iskušenjima kojima je danas zahvaćena Ruska pravoslavna crkva i ruski narod i ruska država”, kazao je Mitropolit i zaključio:
“Mi vjerujemo u snagu Ruske pravoslavne crkve, koje je preživjela najteža iskušenja u boljševičko-komunističkom vremenu gonjenja i stradanja, i kao što ovaj hram Svetih novomučenika i ispovednika ruskih ovako sija u svjetlosti, sigurno da je njihova žrtva pred Bogom još mnogo svjetlija. Mi želimo vama milosti i blagodati Božije. Božije pomoći u svemu i Ruskoj pravoslavnoj crkvi i cijelom ruskom narodu, i daj Bože da se u miru i u radosti i u jedinstvu Crkve Božje uvijek sabiramo, slaveći ime Božje – slaveći Spasitelja Gospoda našeg Isusa Hrista sa njegovim bespočetnim Ocem i Presvetim blagim i životvornim Duhom Njegovim. Amin!”
Pogled.me/Borba.me