Ponavljaću ključno pitanje dovoljno dugo; zašto Đukanović ćuti o velikom porazu na lokalnim izborima?
Odgovor je; da se zaboravi i da se umjesto njega mi zabavimo o čudu.
Jednostavno, zar nije?
Kao da se nije desilo?
Kao da on nije predsjednik DPS-a?
Kao da je Visoki predstavnik u Crnoj Gori, neki Petrič ili Šmit?
Pokušaj da se od usvajanja Izmjena i dopuna Zakona o Predsjedniku napravi „dan D“ i „opštecrnogorski ustanak“ ludost je, ali ne zaboravimo da je u Njegoševom pjevanju ta mogućnost „biranja ludosti“ od strane velikaša kobna, pogubna i rastakajuća.
Što je veća ludost to je naša dužnost da budemo oprezniji i mudriji.
Kad je god bilo teško u Crnoj Gori Đukanović je po pravilu bio negdje vani – vraćao se na gotovu štetu i od te „korisne štete“ trajao koliko i konzerve iz nekadašnjih robnih rezervi.
Pazite!
Sakriveni iza grupe građana sa Cetinja DPS funkcioneri pozivaju na sjutrašnji skup u Podgorici! „Ima nas“! „Niko više nema pravo da ćuti“! Ovi mobilizujući pokliči upućuju da je kucnuo neki odlučujući čas? Svi, međutim, znamo da nije! Svi vidimo da je po srijedi banalna farsa!
Zašto onda?
Zašto u radni dan?
Mitrovdan nije hajdučki sastanak, naprotiv, rastanak je!
Opravdanje da ponovo ne bude u Crnoj Gori, pošto „gurne ugarak“ mora biti ubjedljivo, te je posjeta Egiptu idealan izgovor. Šarm El-Šeik se ne preskače – govoriće o klimatskim promjenama na poziv El- Sisija.
U vrijeme usvajanja onog zlokobnog Zakona o Slobodi vjeroispovijesti otputovao je na Floridu, u Majami, na doček nove godine.
Da li sve rečeno znači da imam informacije kako se za sjutra nešto konkretno sprema ili da znam za neki skriveni plan?
Ne, nemam. Ipak, odavno sam izoštrio čula na te bedastoće kojima su skloni prevaranti satjerani uza zid – u konkretnom slučaju radi se o jednini.
Od nas zavisi!
Ma koliko mali ili veliki bio skup svi koji se ne slažemo treba da gledamo svoja posla. Organizator koji, dakle, nije tu, želi metež i sukob, predstavu za tuđe oči, želi neki obračun „proruskih“ i „proevropskih“ snaga, a idealno je da se dogodi niokočega! Usput, vođama i organizacijama proevropskog bloka retorika liči na boljševičku, pa im evropsko ruho pristaje ko magarcu sedlo.
Dakle, za sjutra je motiv vrlo slab jer ljudima nije jasno šta treba da brane?
Zakon o predsjedniku?
Šta je s njim?
Morao bi da da mandat za sastav Vlade većini?
Pa dobro, većini, a ne manjini?
Može da ga ne potpiše, zar ne?
Evo, recimo, danas?
Potreban je, dakle, motiv za sledeći skup! Potreban je incident da se onoj bajatoj konzervi iz robnih rezervi produži rok trajanja.
Idealno je da se incident dogodi između „ovih“ i „onih“ pristalica kako bi se zabrinula međunarodna zajednica, ali ako toga nema, ako jedna od strana zakaže, onda je neki sukob sa policijom podjednako dobar? Policija je i onako Dritanova i Adžićeva, Adžić je s Cetinja, a Cetinjani brane Crnu Goru u Podgorici, Dritan radi za Ruse, a Rusi ruše Crnu Goru!
Ludost se bira za pravilo – to smo naučili od Njegoša.
Naučili smo i da su „velikaši grdne kukavice“! Vrijeme nas je još naučilo da je Đukanović spreman da bira šta god samo da ostane na vlasti!
Đukanoviću nasušno treba svjetska pozornica jer gledano sa strane ovo sve izgleda kao prirodno raspadanje trodecenijske vlasti za kojom niko ne žali, pod uslovom da niste Tonino Picula ili diplomata-dva iz Slovačke, recimo!
Službe bezbjednosti u Crnoj Gori su izbušene spolja, ali i iznutra, a uticaj bivših službenika i „odanika šefu“ je ogroman. Taj uticaj je i dalje i formalan i neformalan, a upravo je taj uticaj jedino što treba da nas zabrine!
Ipak, sve vidimo i sve znamo.
Našim ubjedljivim pobjedama od avgusta 2020. do danas ne trebaju nikakvi incidenti. Budimo mudri i ni po koju cijenu ne pružajmo ruku spasa ludosti koja se za slamku hvata.
Dragi prijatelji!
Sjutra je Mitrovdan!
Provedite ga u svom domu ili na slavi kod prijatelja!
Sveti Dimitrije je odbio da učini simboličnu žrtvu Jupiteru prije sedamnaest vjekova.
Bilo bi strašno da je bilo ko danas učini volu.