Istoričar Goran Šarić u intervjuu za BORBU govorio je o nedavno usvojenoj Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen. Istoričar je kazao da većinska Crna Gora ne podržava nametanje žiga genocidnosti Srbima, jedinom narodu na Balkanu koji je doživio pravi, stravičan genocid.
Kako je naveo, motivi za donošenje rezolucije su manje bitni i da je donošenje Rezolucije znak da se većinska Crna Gora više ne može ignorisati.
Komentarišući činjenicu da je Crna Gora prva u svijetu koja je izglasala ovakvu Rezoluciju, Šarić navodi da za Zapad postoje zločini koji mogu biti proglašeni genocidom ukoliko to odgovara njihovim trenutnim geopolitičkim agendama. On je ovo kazao aludirajući na nedavno usvojenu Rezoluciju o Srebrenici.
„S druge strane, genocid nad Srbima u NDH, koji je bez sumnje jedan od najstrašnijih genocida u povijesti čovječanstva, za zapadnjačku globalističku elitu nije interesantan, jer se ne uklapa u njihove geopolitičke projekcije“, kazao je Šarić za BORBU.
Istoričar dodaje da je normalno da se hrvatske elite protive rezoluciji o genocidu u Jasenovcu jer ni jedan narod ne voli pričati o lošim stvarima koje je uradio.
„Ustaše 1941. nisu imale većinsku podršku hrvatskog naroda, ali su danas popularnije nego tada. Postoje razna „udruženja“ financirana od države koje falsificiraju genocid u Jasenovcu, čak i patološki slučajevi, poput jednog pokatoličenog Srbina, koji je napisao knjigu o tome da su Srbi u stvari u NDH izvršili genocid nad Hrvatima. Ima u Srbiji ljudi koji se ne slaže s službenim bošnjačkim brojem streljanih u Srebrenici, ali ne postoji netko tko bi tvrdio da su u julu 1995. Bošnjaci u Srebrenici streljali Srbe“, kazao je Šarić za Borbu.
Oštre reakcije su stigle od strane zvaničnog Zagreba, a Hrvatska prijeti odgovorom. U javnosti su se pominjale i mogućnosti zabrane ulaska za poslanike koji su Rezoluciju podržali kao I potencijalno povlačenje ambasadora. Jedan od gradonačelnika je išao toliko daleko da je pozvao poslanike koji nisu glasali za Rezoluciju u posjetu njegovoj opštini tvrdeći da je to “čojska Crna Gora”. Šta Vi kažete na sve ovo?
Taj poziv sinjskog gradonačelnika ne čudi, jer procesi koji se odvijaju pred našim očima u Crnoj Gori, gdje se djed izjašnjavao kao Srbin, otac do pola života kao Srbin, a unuk je Montenegrin, odvijali su se i kraju sinjskog gradonačelnika prije 100 do 300 godina.
Oni su se pokatoličili prije 300 godina, a onda se s vremenom rasrbljavali, da bi u 20. stoljeću postali Hrvati. Čitava ta Sinjska alka je zanimljiva za proučavanje sociološki i etnopsihološki. To je manifestacija u kojoj konjanici gađaju metu, odnosnu alku. Prije svega, u hrvatskom se ne kaže ‘alka’ nego kolut ili prsten, a Sinjani koriste istočnu, da ne kažemo srpsku varijantu.
Alkari se nazivaju ‘vojvode’, a vojvode su specifične za četnike, kod Hrvata su časnici, bojnici, bojovnici… Dovoljno je da pogledate prezimena tih sinjskih vojvoda – Vučić, Bogdan, Vuletić… I sam gradonačelnik nosi srpsko prezime Bulj. 1809. Srbi Krajišnici žestoko su ratovali s Napoleonom, dvojica među njima nosili su prezime Bulj, Stevan i Petar.
Da mogu vidjeti ovog današnjeg Bulja, okrenuli bi se u grobu. Za njega je čojstvo izdaja svojih žrtava?! Ne čudi da ne razumije čojstvo, jer kad je predsjednik Srbije posjetio Zagreb, Bulj je prostački i kukavički dobacivao, a osnova časti i čojstva i kulture na kraju krajeva, je da ispoštuješ gosta, makar ti on bio i neprijatelj.
Pogled.me