GUSLE PROTIV ZABORAVA: Zašto mladima moramo vratiti narodni ep

Da li ste ikada u narodnoj epskoj pjesmi čuli stihove o prevari, laži, drogi, dilovima i brzom novcu? Da li ste ikada čuli da se junak hvali nemoralom, kukavičlukom ili izdajom? Niste – jer takve vrijednosti nikada nijesu bile temelj narodnog predanja koje nas je vijekovima održalo.

Danas, međutim, živimo u paradoksu: dok se agresivni, površni i često destruktivni sadržaji mladima nude kao normalni i poželjni, gusle i narodni ep se unaprijed odbacuju kao nešto „aut“, prevaziđeno i nepotrebno.

Paradoks savremenog doba: šta nudimo mladima

Iskustvo pokazuje da se, kada mladi – često na nagovor prijatelja ili profesora, prvi put zaista susretnu sa guslarskom pjesmom, suoče sa iznenađujućim pitanjem: da li je moguće da je postojao ovakav čovjek? Da li je moguće da smo ovoliko propatili pod okupacijama, da su se ljudi borili, stradali i na kraju dolazili do slobode?

U tom trenutku, pred njima se ne otvara samo pjesma, već čitav jedan sistem vrijednosti: čast, žrtva, sloboda, vjernost i odgovornost prema zajednici. Vrijednosti koje su oblikovale narod, a koje danas nemaju gotovo nikakav prostor u obrazovanju i javnom životu.

Poraz sistema, a ne krivica omladine

Posebno zabrinjava podatak da veliki broj mladih nikada nije ni čuo za gusle, a da u pojedinim anketama srednjoškolskog uzrasta ne znaju ko je bio Miloš Obilić. To nije krivica omladine – to je poraz sistema.

Ako djeci ne ponudimo priču o sopstvenom identitetu, neko drugi će im vrlo rado ponuditi tuđe i često isprazne uzore.

Narodni ep kao škola morala

Narodni ep i usmeno predanje nijesu služili zabavi, već vaspitanju. Jedan od najsnažnijih primjera tog predanja jeste stara narodna pjesma „Kosovac Jovan“, koju je zabilježio Vuk Karadžić.

U njoj se ne opisuje samo mitski junak, već moralni ideal jednog naroda.

Kosovac Jovan – tihi čuvar zavjeta

Kosovac Jovan je vječni čuvar Kosova i Metohije kroz vijekove. U narodnom vjerovanju, pojavljuje se svake godine, u tačno određen dan, kao podsjetnik da zavjet traje i onda kada izgleda da je sve izgubljeno.

Opisan je kao skrušeni, tihi starac, povučen i nenametljiv. Njegov konj je ramlje u tri noge – star i neugledan, simbol prividne slabosti i smirenja.

Preobražaj kao najveća pouka

Ali kada ustreba, kada je ugroženo srpstvo i kada je narod u opasnosti, Kosovac Jovan se preobražava u viteza bez premca i mane. Starac postaje ratnik, a neugledni konj borbena zvijer.

Ta pjesma ne govori o sili radi sile, već o skromnosti, strpljenju, budnosti i spremnosti da se u presudnom trenutku stane u odbranu zajednice.

Svetli, ali rijetki primjeri u praksi

Ipak, postoje svijetli, ali izolovani primjeri. Pojedini profesori i kulturni radnici, često na sopstvenu inicijativu, organizuju predavanja u kojima se istorija i tradicija približavaju djeci na uzrastu primjeren način.

Jedan takav primjer je predavanje narodnog guslara Željka Čurovića na temu „Značaj Mojkovačke bitke u Prvom svjetskom ratu“, prilagođen školskom uzrastu. Djeca su predavanje započela sa podsmijehom, a završila sa oduševljenjem – sa osjećajem da su dio velikog naroda i velike istorije.

Gusle nijesu problem – zaborav jeste

Ova iskustva jasno pokazuju da problem nije u guslama, niti u narodnom epu. Problem je u tome što smo ih sistemski sklonili iz javnog prostora, iz obrazovanja i iz vaspitnog procesa.

Narodni ep nije bajka, on je kodeks ponašanja jednog naroda.

Apel institucijama: vrijeme je za odgovornost

Zato je krajnje vrijeme da se nadležne institucije ozbiljno pozabave pitanjem jačanja morala, identiteta i kulturnog samopouzdanja omladine.

Rješenje postoji – u obrazovnom sistemu, u programima od vrtića do srednjih škola, u tematskim časovima, radionicama i saradnji sa kulturnim stvaraocima.

Gusle nijesu protiv savremenog svijeta. One su protiv zaborava, a narod koji zaboravi svoje junake, vrlo lako prihvati tuđe idole.

Izvor: Pogled/Miroslav Zavidović

Bonus video: