Draga poslanice Jelenka Andrić,
Puna su vam usta podrške „građanskim protestima“ i „borbi protiv režima“ – u Srbiji. Legitimno, svakako. Ali prije nego što i naredni put uskliknete parole o otporu i slobodi iz poslaničke klupe mogli biste nam, čisto radi simetrije, poslati jednu (1) fotografiju – iz Crne Gore. Ne sa litije, ne sa crkvene slave, ne iz botaničke bašte dok cvjeta opozicija. Nego sa protesta protiv DPS-a.
Znate, tog istog DPS-a koji vam je godinama gazio sugrađane, tlačio institucije i krčmio državu kao švedski sto za kumove. Dajte, molim vas, neku sliku s barikade u Bijelom Polju, jednu od onih večeri kada je policija odgurivala narod, kada su šminkeri bježali, a pošten svijet ostajao na ulici.
Ali teško da ćemo je dobiti. Jer – a ovo je, zaista, zanimljivo – nema vas nigdje u tom arhivu građanskog otpora u Crnoj Gori. Niti su vas protestne cipele žuljale, niti su vam megafoni mijenjali boju glasa.
Možda je to zato što su u to doba mnogi od vaših sadašnjih partijskih kolega grlili šefove iz DPS-a kao rođene. Neki su i do juče bili u službi istog tog sistema kojeg sada, s parolama uvezenim iz Srbije, tobože rušite.
Ima u vašem političkom stasu nečeg vješto presvučenog. Kao da ste se u posljednjem trenutku s koktela DPS-a teleportovali u evropsku „borbu za slobodu“. Ispravno, ideološki fleksibilno. Ali ako je vaša borba iskrena, onda – ponavljamo – dajte tu jednu fotografiju. Jedan dokaz, jedan momenat u kojem ste stali ispred naroda, a ne ispred kamere.
Jer teško je gledati kako danas s punim entuzijazmom podržavate blokade puteva u Srbiji, dok se još pamti kako su kod nas, dok su isti ti putevi u Crnoj Gori blokirali autentični buntovnici, neki iz vaših redova punili DPS-ove biltene.
Zato, poslanice – samo jedna slika. Ne tražimo video, ne tražimo snimak govora ni hashtag. Samo jednu običnu, zrnastu, mutnu fotografiju s protesta. Gdje ste vi – ne u prolazu, ne kao posmatrač – nego kao neko ko zaista blokira ulicu. I to u Crnoj Gori, ne u Beogradu.
Ako je nemate, onda u redu. Samo vas molimo: nemojte više glumiti revoluciju koju nikad nijeste živjeli.
U potpisu: Komšija iz Bijelog Polja