U sve dubljoj političkoj polarizaciji Crne Gore, posljednji potezi pojedinih opštinskih vlasti ukazuju na zabrinjavajući trend: lokalni lideri sve češće nastupaju kao da su iznad države. Najsvježiji primjeri dolaze iz Ulcinja i Cetinja, gdje su premijeru i ministarki javnih radova poručili da nisu dobrodošli, dok je predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću bio de facto zabranjen dolazak u grad kraljeva. Ovi incidenti otvaraju ozbiljno pitanje: da li Crna Gora još uvijek funkcioniše kao jedinstvena pravna i politička cjelina?
Ulcinj: Simbolička agresija protiv centralne vlasti
Odluka pojedinaca iz lokalne vlasti u Ulcinju da premijera i ministarku proglase personama non grata predstavlja ne samo političku provokaciju, već i ozbiljno narušavanje institucionalnog integriteta države. Iako formalno bez pravne snage, ova simbolička odluka je jasno politički motivisana i šalje poruku da određene opštine žele djelovati kao “države u državi”.
U suštini, takav čin je direktan udar na legalitet izabrane izvršne vlasti. Poruka je jasna: ako se ne slažemo sa tvojim stavovima ili političkom linijom, ti nemaš šta da tražiš u našoj sredini. A to više nije politika – to je politički voluntarizam na rubu separatizma.
Cetinje: Monopol na legitimitet
Nimalo manje opasan primjer dolazi iz Cetinja, gdje lokalne strukture nastoje monopolizovati tumačenje državnosti i istorijskog nasljeđa. Time što se predsjedniku Skupštine – koji predstavlja drugi stub vlasti – osporava pravo na prisustvo i dijalog, šalje se poruka da institucije države ne važe jednako za sve, već selektivno, zavisno od političke pripadnosti.
Ovo Cetinje ne gradi demokratsku autonomiju, već paradoksalno urušava demokratiju – time što guši slobodu kretanja i izražavanja predstavnicima legalno izabranih državnih organa.
Lokalni lideri kao politički šerifi
Ovakve situacije podsjećaju na fenomene “lokalnih šerifa” – političara koji, koristeći lokalnu moć, djeluju izvan zakona, poretka i institucija. Oni ne priznaju vertikalu vlasti, već svoje mandate koriste za obračun s neistomišljenicima, čak i kada dolaze iz državnog vrha.
U razvijenim državama, lokalna vlast postoji da bi unaprijedila svakodnevni život građana: da se bavi komunalnim pitanjima, urbanizmom, obrazovanjem i infrastrukturom. U Crnoj Gori, međutim, vidimo obrnuti tok – lokalna vlast se sve češće koristi kao platforma za ideološke i političke sukobe, često bez ikakvog dodira sa realnim potrebama građana.
Test za pravnu državu
Crna Gora ne može opstati kao ozbiljna država ako lokalni lideri sebi uzimaju za pravo da odlučuju ko iz državnog vrha može ući na teritoriju “njihove” opštine. Takva praksa ne samo da ruši ustavni poredak, već i ozbiljno narušava međunarodni kredibilitet zemlje. Nema evropskog puta bez unutrašnjeg reda. I dok se na deklarativnom nivou svi zaklinju u državu, ovakvi potezi pokazuju koliko je ona zapravo krhka.
U ovom trenutku, pred državom je jasan zadatak: obnoviti autoritet institucija, spriječiti političku samovolju lokalnih lidera i pokazati da zakon važi za sve – od Ulcinja do Pljevalja, i od Cetinja do Berana.
Jer ako svako bude država za sebe – Crne Gore neće biti za sve.
Pogled.me/Borba