MAKSIM JE NAJBOLJI SRPSKI GUSLAR I POTOMAK SLAVNOG VOJVODE: Gusle su pokušali da uguše u Crnoj Gori jer su nastavak liturgije, ali i nezgodan svjedok – prvi srpski medij! (VIDEO)

Foto: Ustupljena fotografija

Maksim Vojvodić (24) prvi put je strune svetog srpskog instrumenta osjetio još kao dijete, sa nepunih devet godina, a danas slovi za ponajboljeg guslara svih srpskih zemalja, kako se i zove titula koju je osvojio 2022.godine na istoimenom festivalu u Istočnom Sarajevu.

Guslama ga je “zarazio” otac, koji ga je od malena vodio na guslarske svetkovine. A on je slušao i upijao. Kad je došlo vrijeme, odložio je igračke i u ruke uzeo slavno krivo gudalo. A onda ga je tako malog, sa guslama u naručju, opazio mitropolit Amfilohije, čije je duhovno čedo postao, proslavivši se za vrijeme čuvenih litija na kojima je znao da svojim glasom i pjesmom razgali srca onih koji su se borili da očuvaju svoje svetinje… Ostalo je istorija.

A kad smo kod istorije, Vojvodići od davnina vuku porijeklo od Trebjese, brda iznad Nikšića, odakle su pred Turcima izbjegli za Pivu, prije ravno 300 godina. A mladom Maksimu istorija mnogo znači. Zato, kaže, i svira gusle, da bi je sačuvao. Kako srpsku, tako i svoju ličnu, porodičnu.

-Moje prezime vodi porijeklo od vojvode Andrije, koji je naše pleme, našu porodicu, preselio sa Trebjese na Pivu, gdje obitavamo već tri vijeka. Kroz generacije upravo su nam gusle pomogle da sačuvamo to sjećanje, da ne zaboravimo ko smo i što smo. Gusle su duševna hrana srpskog naroda a čak su i najveći naši duhovnici, poput patrijarha Pavla i mitropolita Amfilohija, pjesmu uz gusle vidjeli kao nastavak liturgije. Tako gusle već vjekovima stoje na pijedestalu moje porodice, kaže za „Serbian Times“ Vojvodić, s kojim su razgovarali neposredno posle nastupa u Staroj crkvi Svetog Vaskrsenja, jednog od nekoliko uspješnih koncerata koje je proteklih dana održao u Čikagu.

Foto: Printskrin

On dodaje da su guslari u našem narodu kroz istoriju imali status sličan sveštenicima, tako da i on osjeća veliku odgovornost kada uzme instrument u ruke.

-Gusle su, uz našu crkvu, najsvetija riječ u srpskom narodu. Mi preko gusala čuvamo našu istoriju, ne damo zaboravu naše svece i junake. Gusle su velika svetinja i moramo se prema njima odnositi sa poštovanjem, iako toga nekad ima, a nekad baš i nema. Veliki guslar Boško Vujačić je jednom rekao: “Svaka srpska kuća mora da ima ikonu, kandilo i gusle!”

Zaboravljamo li ponekad te gusle, ili još gore, stidimo li ih se u ova moderna vremena?

-Početkom 21.vijeka se desio taj momenat gdje smo htjeli da se odreknemo gusala jer nas one opominju ko smo mi u stvari, šta smo. Što nije uvek lako…

Nekad te pjesme koje pjevamo uz gusle govore i o nekim lošim stvarima koje smo jedni drugima radili, nevjerstvima, izdajama…

-Tako je. Ima jedna pjesma koja kaže: “Srbina je majka sjetovala: Mili sine, čuvaj se gusala…Sablja može čovjeka posjeći, ali opet može od smrti pobjeći. Ali koga gusle posijeku, ne treba se nadati lijeku!”. Gusle nas opominju i na dobra i na loša djela. Knjaz Danilo je još govorio: “Crnogorci, paz`te šta radite, jer će gusle o svakome svašta reći.” Tako da, početkom ovog vijeka nije svima odgovaralo da se diče sa guslama jer su gusle nezgodan svjedok, to je naš prvi medij i naš prvi učitelj. To je usmeno predanje koje se ne može izbjeći ni izbrisati. za razliku od istorije koja se prekraja, a čega smo svjedoci. Zato su i smetale određenim krugovima, političkim i državnim, pogotovo u Crnoj Gori, te su bile na meti da se predaju zaboravu i smjeste u muzej. Međutim, crkva na čelu sa našim mitropolitom Amfilohijem je mnogo učinila da se narod vrati vjeri, a u svemu tome i guslama.

Vojvodić smatra da su litije najviše doprinele da se, pogotovo u Crnoj Gori, mnogo mladih vrati tradiciji i počne da svira gusle…

– Prije petnaestak godina, kada sam ja počinjao da sviram, bilo je samo nekolicina madih guslara. Posle litija usledilo je buđenje nacionalne svijesti i sada je situacija puno bolja. Ima mnogo dece i mladića koji guslaju u Crnoj Gori, a tako je i u Hercegovini i ostalim srpskim zemljama. To ohrabruje jer se trenutno vodi velika i najvažnija bitka, ona za očuvanje identiteta. A to je zasluga litija , o čijem značaju će istorija tek dati sud i koga možda nećemo do kraja biti svjesni možda ni mi ni naši unuci, već pokolenja koja će tek doći. Litije, po mom sudu, predstavljaju početak našeg duhovnog preporoda i to u najtežem mogućem trenutku.

LJUBAV OD MALENA: Zbog gusala je upisao i istoriju i postao profesor

Mi u istoriji slabo pamtimo takve događaje, duhovne bitke, uglavnom one prave ratove?

-Na žalost. A ovo je bila jedna velika duhovna pobjeda čija slava nikad neće izblijedjeti.

Gusle s vrha Durmitora: Maksim Vojvodić zasvirao sa 2,523 metra nadmorske visine

-Neopisiv je osjećaj iznijeti gusle na jedan od najviših vrhova Crne Gore, a onda i zapjevati uz njih. Ideja je potekla od mog prijatelja Milinka Popovića, jednog od najboljih durmitorskih vodiča, koji je uz to i guslarski prvak Vojvodine. Krenuli smo kao planinarska ekspedicija, a gusle su nam dobro došle da nas okrijepe i nadahnu da izguramo do vrha. Snimak je postao popularan na društvenim mrežama, tako da su svi ciljevi ispunjeni – čuli smo se sa Durmitora nadaleko, u svakom pogledu.

Pogled.me/Serbian times

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pin It on Pinterest