Jednom nepodoban, uvijek nepodoban. Bio sam šef policijskog odsjeka za krvne delikte u vrijeme velikog broja ubistava. Nismo se miješali u politiku, ali policija više nije bila to što sam smatrao da treba. Nisam dobio otkaz u policiji, otišao sam samovoljno, izjavio je Ljubiša Milanović, bivši policajac i srpski „Eliot Nes“, gostujući u emisiji „Kontroverza“ sa Mladenom Stojovićem.
„Posle Badžinog ubistva dao sam intervju u Blicu gdje sam javno prozvao direktora ANB-a Stanišića, koji je bio gospodar života i smrti u to vrijeme. Nakon toga sam bio uhapšen u Nišu, policajci su mi rekli da je to urađeno po direktivi iz Beograda. Ekspresno je donijeto rješenje o mom pritvoru. Organizovani kriminal je sprega kriminalaca sa državnim institucijama, ali i sa medijima. To je prvo kod nas počelo“, rekao je Milanović.
Dušebrižnici, kaže, smatraju da je on krivac za tekst koji je objavila Fos Media, u kojem je navedeno da se specijalne jedinice tzv. Kosova* ROSU spremaju za ulazak u Crnu Goru gdje bi bili angažovani na litijama, u slučaju da policija Crne Gore odbije poslušnost, odnosno naređenja.
„Angažovan sam da u Crnoj Gori pratim organizovani kriminal i terorizam. Moja ideja je bila da svi moji kontakti budu otvoreni i bez ikakvih manipulacija. Bili su poljuljani odnosi između Crne Gore i Srbije. Ambasadu sam eliminisao kao mjesto gdje mogu da pričam, ili radim bilo šta. U svojoj glavi imam pet fioka- tri mogu da otvorim, četvrta bi bila otvorena da mi ne daj Bože porodica bude ugrožena, a peta nikako“, pojasnio je Milanović.
Pukovnik Aleksić je, ističe, bio nepoželjan svjedok.
„Državni udar sam zatekao u fazi kad je već počelo suđenje i u to se nisam miješao. Samo sam opsovao službu, smatrao sam da je to urađeno neprofesionalno i amaterski. Nisam imao nijedan kontakt, ni privatni ni službeni, sa bilo kojim političarem. ANB je vrlo ozbiljna služba državne bezbjednosti. Crnogorska služba je bila zadužene da izveze kriminal u Srbiju, taj kriminal se prenio na ulicu ali i u državne institucije i bezbjednosne službe. To mora da se zna. Da bih mogao dobro da pratim morao sam imati dobre izvore informacija. Moj nastup prema novinarima je bio vrlo otvoren. Što se tiče Anđele Đikanović, koja je objavila tekst o jedinicama ROSU, njene kolege su bile ljubomorne što oni nisu imali tu informaciju. Koliko je ljudi bilo u Avganistanu iz Crne Gore? Akcija kodnog naziva „Žurnal“ se odnosila na novinare. Da li ste imali informaciju koliko je izdato ličnih karata albanskim državljanima prilikom glasanja? E, vidite, ja sam znao i gdje su smješteni i kojim danima nije radila „Limenka“ dok su se štampala dokumenta? Da li bi ove informacije uzdrmale javnost“, pita Milanović.
Kako je naveo, petog januara 2020. ga je zvao saradnik koji mu je rekao da ima bitnu informaciju za njega.
„Sastanak smo organizovali van Podgorice. On mi tada daje informaciju da se 250 specijalaca ROSU sprema da uđe u Crnu Goru. To su bili praznični dani. S obzirom da nisam vjerovao nekim ljudima u ambasadi, samoinicijativno sam odlučio i sam sam preduzeo sve što sam uradio. Razmišljao sam kome od novinara da ponudim tu informaciju. Anđela Đikanović je baš tada imenovana za urednika i odlučio sam da njoj dam tu informaciju. Upoznao sam je sa mogućim posljedicama. Informacija je objavljena u 10 sati, u 11 sati je premijer Marković zvao njenu urednicu, a u 11.10 je dobila otkaz. Oni su insistirali da kaže ko joj je izvor informacije, ja sam joj rekao da svu krivicu prebaci na mene. Međutim, ona nije htjela da otkrije izvor informacije. Ponijela se vrlo profesionalno. I dalje mislim da je ona trebala da bude nagrađena, a desilo se suprotno. Informacija je bila tačna, što pokazuje i reakcija tadašnjeg režima“, zaključio je Milanović.
Pogled.me