Gostovanje Milomira Marića u jutarnjem programu TV Prva ponovo je otvorilo pitanje geopolitičkog porijekla crnogorske nezavisnosti, uloge velikih sila i političkih kalkulacija koje su obilježile referendum 2006. godine.
U svom stilu, bez zadrške i diplomatskog pakovanja, Marić je iznio niz tvrdnji koje, kako kaže, godinama stoje u dokumentaciji, ali se o njima u regionu ćutalo.
Prema njegovim riječima, međunarodni faktor se prema crnogorskom pitanju odnosio mnogo ležernije nego što to današnje političke strukture žele da priznaju.
„Oko nezavisnosti Crne Gore olako su se ponašali. Niko nije insistirao da Crna Gora bude nezavisna. Amerikanci su od početka rekli Milu Đukanoviću: ne mogu da postoje dvije srpske države“, rekao je Marić.
Tvrdi da je upravo taj trenutak bio prelomni — kada je Đukanović navodno poručio da „Crna Gora nije Srbija“, preuzeo program Liberalnog saveza i radikalno promijenio političku liniju.
„Kupio je program Slavka Perovića i poslao ga na doživotno izdržavanje da jede i pije u Prag“, rekao je Marić uz svoju karakterističnu ironiju.
“Ko je finansirao nezavisnost Crne Gore? – Rusi.”
U nastavku, Marić iznosi tezu koja će nesumnjivo izazvati burne reakcije.
„Ko je finansirao nezavisnost Crne Gore? Rusi! Sve je dokumentovano. Oleg Deripaska to nije radio na svoju ruku, nego kao stav ruske države, jer su htjeli svoj Monako na Balkanu.“
Po njegovim riječima, u to vrijeme Beograd je bio „potpuno prozapadni“, a Đukanović je istovremeno nosio teret italijanske optužnice u slučaju šverca cigareta.
„On odlazi kod Putina zbunjen, sjedne na Putinovu stolicu. Putin mu kaže: ‘Rano je!’ Ali ipak mu je dao pare. Pare za referendum. Pare za otcjepljenje.“
Marić smatra da je upravo to jedan od najvećih nerazjašnjenih momenata u odnosima između Crne Gore i Rusije.
“Rusofili ne razumiju – Rusi su već sve uradili, samo nas još nijesu bombardovali”
Dotakao se i savremenog političkog ambijenta, ocjenjujući da dio javnosti u Crnoj Gori ima idealizovanu sliku Moskve.
Marić je poručio da je referendum, po njegovom mišljenju, bio finalni rezultat političkih računa i interesa velikih sila, a ne isključivo domaće volje.
„Mnoge stvari nijesu raščišćene. Ni uloga Rusije. Ni uloga Zapada. Ni uloge Đukanovića. A sve se i danas prelama preko istih ljudi.“
