Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije poručio je poručio je u Rusiji da je bivša vlast svaku krizu rješavala zavađanjem naorda, kao i da su imali namjeru da Srpsku pravoslavnu crkvu zbrišu sa lica zemlje.
On je bio jedan od učesnika na festivalu „Srpska utjeha ruskom srcu“, i govorio je na centralnom događaju posvećenom blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju. Mitropolit Joanikije je istakao da je Amfilohije bio takva ličnost i argijerej koji je u sebi sabrao velike darove i sve te darove harmonično razvijao u svojoj duši i svojoj ličnosti.
On je istakao da je njegov dolazak u Crnu Goru narod je doživio na dva načina.
– Vjerujući narod je odmah iz duše i srca rekao: „Njega nam je Bog poslao!“ A tada jake komunističke strukture u Crnoj Gori su doživjele od Mitropolita Amfilohija ogromni strah. Dakle, sve što je rađeno na lažnim osnovama, na lažnim idejama, na nasilju, a toga je bilo mnogo napravljeno u Crnoj Gori, sve je bilo uzdrmano samim dolaskom Mitropolita Amfilohija. Naravno, odmah su se organizovale te strukture bivše vlasti da mladom, harizmatičnom arhijereju naprave veliku organizovanu opstrukciju, da ga onemoguće u njegovom radu. Prvo su mu napravili opasne incidente u samom Cetinju. Jedna organizovana grupa je Mitropolitu Amfilohiju napravila veliki problem i izazvala prolivanje krvi pred Cetinjskim manastirom, naveo je mitroplit Joanikije.
On je podsjetio da je počeo medijski rat protiv njega , optužujući ga da je on došao da posrbi Crnogorce, da vrati Crnu Goru u srednji vijek, da podijeli narod, da zavadi narod…
– U takvoj situaciji, pored jakih neprijateljski nastrojenih komunističkih struktura, mnogi ljudi bi se deprimirali i ne bi ništa mogli da urade. Međutim, meni izgleda da su svi ti problemi Mitropolitu Amfilohiju predstavljali izazov da on punom snagom i punom energijom počne svoje arhipastirsko djelo. On je prosto imao proročkoga dara, bio je veoma hrabar, veoma obrazovan, ali i veoma od Boga nadahnut, tako da je znao i neprijatelje pridobijati, i mnogi od onih koji su bili protiv njega, kad su se s njime upoznali, prosto su bili razoružani i prišli su mu kao duhovnom pastiru. Vjerujući narod ga je veoma iskreno podržao i on je odmah počeo da radi i sa omladinom i sa narodom po selima i po gradovima, naglasio je on.
Prema njegovim riječima, samo čovjek ogromne hrabrosti i ogromne harizme u tom vremenu je mogao da započne dva velika monumentalna hrama u dosta siromašnoj i dosta, još uvijek, neprijateljskoj Crnoj Gori.
– Bog ga je udostojio da za svog života podigne te velike hramove, da ih osvešta i da vidi jednu novu Crnu Goru koja se vratila svojim svetinjama. Ali on nije samo obnavljao hramove, on je obnavljao pamćenje, obnavljao je korijene, on je nekako ljude vraćao sebi, Crnu Goru je vratio samoj sebi. Njegovo arhipastirsko djelo je išlo u raznim pravcima, dakle ne samo obnavljanje hramova, već i obnova Bogoslovije, pokretanje radija, časopisa, izdavačke djelatnosti, pokretanje dijaloga, tribina… Sve to je veoma brzo dalo veliki rezultat, dodao je on.
Mitropolit je istakao da se ni neprijatelji Amfilohija nijesu predavali, nego su se i oni cijelo vrijeme organizovali i sve žešće i žešće djelovali.
– Recimo, 2005. godine je Mitropolit uz pomoć vojske podigao malu crkvu na visokoj gori Rumiji iznad Bara i to je izazvalo takvu medijsku kampanju protiv njega, da je to bilo nešto nevjerovatno. Bio je običaj da se na to mjesto izlazi na Trojičindan, da se savršava služba prije izlaska Sunca, kao na gori Sinaju, ali ima dosta muslimanskog življa okolo i zbog toga su optužili Mitropolita Amfilohija da izaziva međuvjersku i međunacionalnu mržnju. Ta kampanja protiv njega tim povodom je trajala nekoliko nedelja i stvarana je atmosfera linča. Cijelo vrijeme njegove arhipastirske službe, za njegovih trideset godina djelovanja u Crnoj Gori se protiv njega vodio nekada tihi, a nekada otvoreni rat, protiv Mitropolita, a time i protiv Crkve, naglasio je on.
Mitropolit je naveo i da je njegov prethodnik i pred kraj svoga života, i time ću da završim doživio poslednje veliko i strašno iskušenje od strane crnogorskih vlasti.
– Crnogorska vlast je svaku svoju krizu rešavala tako što je zavađala narod, da bi na takav način lakše opstajala, a jedino ko je mogao da objedinjuje podijeljeni narod je Crkva oko Mitropolita Amfilohija. Na kraju je vlast označila Srpsku pravoslavnu crkvu kao neprijatelja države koga treba zbrisati sa lica zemlje. Prosto taj komunistički refleks je proradio kod nove vlasti u Crnoj Gori i na izvjestan način, iako je mirno vrijeme, počelo je gonjenje Crkve. Prestao je skoro svaki iskreni dijalog između vlasti i Crkve i počelo je gonjenje. Vlast je, pod pritiskom upravo, još uvijek predsjednika Crne Gore, Mila Đukanović, donijela zakon da se sva crkvena imovina oduzme i prepiše na državu. Istovremeno je govorila o formiranju crnogorske autokefalne pravoslavne crkve. Cilj je bio da se oduzmu svetinje, i da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i drugim eparhijama u Crnoj Gori, onemogući rad, kazao je mitropolit.
Naravno, dodao je mitropolit, vidjela se namjera prvo da se oduzmu crkve, a onda poslije da se one koriste u turističke svrhe i da Mitropolija ne može više te hramove da koristi onako kako to Crkva propisuje.
– Ideja je bila da se ti hramovi daju toj crkvi koju bi formirala vlast i da se promijeni identitet naroda, da se izbriše njegovo pamćenje. I pošto je bio donešen takav zakon, mi nismo imali kud drugo nego da izađemo na ulicu, što je bilo veoma opasno. Vlast je to mogla da upotrijebi protiv nas, pod izgovorom da smo remetilački faktor, da ugrožavamo stabilnost države, da izazivamo nemire, da ne poštujemo zakon, naglasio je on.