Bitka na Krusima bila je značajna bitka u toku crnogorsko-turskih ratova, jer je pobjeda nad Turcima dobijena zajedničkom borbom crnogorskih i brđanskih plemena.
U dotadašnjim borbama bilo je saradnje između Crnogoraca i Brđana, ali ona nije bila nikad tako prisna, ni brojno velika kao u bici na Krusima. Brđani su poslušno izvršavali naređenje vladike isto kao i Crnogorci, što se dotad nije dešavalo ni u jednoj zajedničkoj borbi.
Tako se stvorio temelj za bližu saradnju između Crnogoraca i Brđana, a Piperi i Bjelopavlići, na svojim posebnim plemenskim skupštinama, donijeli su odluku (1796) da se konačno ujedine sa Crnogorcima, obavezujući se da će ispunjavati Vladičina naređenja. Ovim se crnogorska granica proširila do blizu Spuža, rijeke Morače i Rovaca.
Čim je ruski car doznao za crnogorsku pobjedu na Krusima, poslao je Vladici gramatu u kojoj je istakao zasluge Crnogoraca i Brđana u zajedničkoj borbi koju vode Rusija i Austrija protiv Turaka. Uz to je ruski car obavijestio Vladiku da će Crnoj Gori slati svake godine po 1.000 dukata kao poklon za opštenarodne potrebe, kako se ističe u gramati.