Na današnji dan 1840. godine, Smail-aga Čengić je ubijen na Mljetičku, u Drobnjaku. Bio je muselim gatački, pivski i drobnjački. Njegova smrt je opjevana u djelu Ivana Mažuranića „Smrt Smail-age Čengića“, piše IN4S.
Porodica i bitka na Grahovcu
Porodica Smail-age bila je jedna od najstarijih porodica u Hercegovini. U bici na Grahovcu (1836) tursku konjicu je predvodio Smail-aga i pridonio je sa svojim odredom, što su Turci opkolili Crnogorce i Grahovljane u Čelinskom potoku i posjekli 70 glava. Među poginulima su bili Joko (Jovan), brat vladike Petra II Petrovića Njegoša, vladičin sinovac Stevan i još nekoliko Petrovića.
Tajni dogovor Drobnjaka
Od ovog boja do 1840. godine Smail-aga nije izlazio u Drobnjak. Te godine izašao je da kupi harač.
Krajem jula, drobnjački glavari i seoski knezovi (njih 12) održali su tajni sastanak, po jednima u manastiru Podmalinsko, a po drugima u kuli Čupića na Dobrim selima, i tu se dogovorili da ubiju Smail-agu.
Tu odluku su saopštili pismom koje je na Cetinje odnio Mušo Cerović, vladici Petru, a drugim pismom su pozvali u pomoć Moračane i drobnjačke uskoke.
Vladikina podrška
Vladika se tome obradovao i obećao Drobnjacima pomoć u vojsci i oružju. U isto doba zamolio je i moračke glavare, među kojima je najvažniji bio vojvoda Mina Radović, da skupe vojsku i pomognu Drobnjacima da ubiju Smail-agu.
Snage Smail-age i plan Drobnjaka
Smail-aga je imao oko 500 konjanika i nešto malo posluge. Usput je činio razna nasilja. Drobnjaci su riješili da ga dovedu do Mljetička, sela blizu uskočkih drobnjačkih sela, nadomak Morače, i da tu izvrše napad na Turke.
Turci su bili na konjima, dobro naoružani, a Drobnjaci su većinom imali šešane i poneku pušku.
U neposrednoj Čengićevoj pratnji bili su Ahmet Bauk, Elez Đečević i Odža Mušović iz Nikšića, a od Drobnjaka knez Hamza, vojvoda Šujo i Filip Žugić.
Novica Cerović, jedan od glavnih zavjerenika, još sa Pošćenja se vratio u Tušinu, s nalogom da prikupi uskoke i privede Moračane, i da na dati znak napadne Turke.
Pripreme i straža
Čengić se pribojavao Drobnjaka, pa je sam s Ahmetom Baukom, knezom Hamzom i vojvodom Šujom, kojima je mnogo vjerovao, određivao ljude za stražu.
S Turcima oko samog Čengićevog šatora bili su određeni Mijo Godijelj s Godijelja, Dimitrije Kovijanić s Pošćenja i Milić Tomić s Previša, tri najbolje nišandžije u plemenu, s naređenjem da, čim napadnu uskoci i Moračani, oni ubiju Čengića.
Napad i smrt Smail-age
Poslije nesporazuma između Drobnjaka i Moračana oko vođstva, vojska je krenula i sat pred zoru napala Turke.
Turci su se zbunili. Čengić je pogođen iz pušaka iz njegove najbliže okoline.
Drobnjaci i vojska su se izmiješali i počeli da razgone i ubijaju polusanjive Turke. Poginuo je 81 Turčin. Njihove glave su odnesene u Tušinu i Moraču, a Čengićevu glavu su na Cetinje odnijeli vladici Radu – Mirko Aleksić, Novica Cerović i još nekoliko uskoka.
Naslednici i satirična refleksija
Smail-aga je imao jednu ženu i sa njom sedam sinova, od kojih su čuveni bili Muhamed-beg i Derviš-beg, kasniji paša.
Shodno novoj retorici dijela navijača reprezentacije Crne Gore, jedino je fer da se raširi transparent izvinjenja Smail-agi Čengiću zbog ovog neljudskog djela koje je, kako bi rekao Ranko Krivokapić, obrukalo ponos, čast i dostojanstvo Crne Gore, piše Borba.me.
Pogled.me
Povezani tekstovi
Milatović predložio Mirjanu Vučinić za sudiju Ustavnog suda – Skupština odlučuje danas
Normalizacija govora mržnje protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori
DŽIHAD 1914 : Prelomna tačka u istoriji balkanskih međuetničkih odnosa
Kolašin: Vlada dala saglasnost za spomenik mitropolitu Amfilohiju
Zaboravljena istorija: Sukob Broza i Mihailovića u Prvom svjetskom ratu