Ne zadiru u malko dalju prošlost, jer ih tamo čeka istina: Odgovor SSCG na inicijativu Bošnjaka da se Radovanu Karadžiću oduzme književna nagrada

Foto: Jutjub printskrin/ Televizija Nikšić

Na najavu skandalozne inicijative bjelopoljskog odbora Bošnjačke straknke, da se pjesniku Radovanu Karadžiću oduzme književna nagrada „Risto Ratković“, Savez Srba iz Crne Gore dao je podroban odgovor zbog čega takav potez smatraju apsurdnim i štetnim po društvo.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

„Bošnjačka stranka kako se čini, umjesto aktuelnoh političkih tema, zadire u prošlost i tragaju za krivcima zbog kojih su postali nacionalno Bošnjaci. A niko im nije kriv za takav izbor, nove generacije su to željele i tako treba da bude.

Međutim, ne zadiru u malko dalju prošlost, jer ih tamo čeka istina. A istina je ponekad surova. Istina koja kaže da su njihovi preci, kada se gradila Petrova crkva u Bijelom Polju bili Srbi pravoslavne vjere, kao svi stanovnici Nikolj Pazara. Istina kaže da su neki Srbi zbog privilegija (da ne plaćaju danak i tome slično) prešli u novu vjeru (islam) i postali Srbi muhamedanske vjere. Tako su se zvali sve do 1948.godine kada su partijskim dekretom proglašeni Crnogorci muhamedanske vjere, dok su Srbe pravoslavne vjere proglasili Crnogorci bez vjere.
Ustavom iz 1974.godine dobijaju veliko „M“ (nacionalno opredeljenje Muslimani). E sad, jedan dio je ostao u nacionalnom ubjeđenju po Ustavu iz 1974.godine,dok je većina odlučila svojom voljom ds se izjašnjavaju Bošnjaci.
Borba bošnjaka je vrlo simptomatična u cilju da zaborave prošlost koja ih karakteriše srpskim korijenom. I ko god tvrdi tu činjenicu za njih je neprijatelj koga treba prokazsti.
Zato slave zločinca Nasera Orića koji je napravio genocid u Bratuncu. Ubijao je goloruke starce, žene djesu. Razapinjao djecu na krst, vadio im oči…
Taj zločin se zataškava uz pomoć bošnjačke Ćabe iz Brisela i Vašingtona.
U Srebrenici je bio zločin koji se ne može osporiti svakako. Samo tamo nije ubijen ni jedan starac, ni jedna žena, ni jedno dijete… Najviše je poginulo muškaraca u borbama oko Srebrenice, a onaj dio razoružanih je stradao nečasno kao zarobljenici i to je svakako zločinački čin.
Da li se pitaju Bošnjaci, je li zločin pisati na spomenik u Srebrenici imena živih Bošnjaka, kako bi uvećali broj pobijenih? Tskvih je preko sedamdeset u Potočarima.
Da li je zločin progon 150.000 Srba iz Sarajeva, koji su u džakovima nosili kosti svojih upokojenih, plašeći se da ih ne raskopaju nove bošnjačke demokrate.
I sad, smeta nekome pjesnik Radovan Karadžić, koji je dobio nagradu Risto Ratković za svoje pjesničko stvaralaštvo 1992.godine.Nagradu mu je uručio predsjednik žirija Novak Kilibarda(koalicioni partner BS i predstavnik Crne Gore u Sarajevu).
Ni Hag nije utvrdio da postoji ni jedna naredba Radovana Karadžića za bilo koji zločin u BIH, a posebno ne postoji za Srebrenicu. To potvrđuje i načelnik  policiije iz Srebrenice koji je bio Bošnjak iz vremena kada se zločin desio. On okrivljuje za Srebrenicu Aliju Izetbegobića i Klintona, koji su dogovorili da u Srebrenici treba da strada najmanje 5000 Bošnjaka da bi proglasili Srbe genocidnim narodom i Republiku Srpsku genocidnom tvorevinom. Dakle, zločincima je trebao neki zločin koji bi napravili Srbi, da bi oprali svoje krvave ruke do ramena. Zato je Naser Orić sa svojim saradnicima pobjegao iz Srebrnice u Tuzlu par dana prije udara na Srebrenicu.
Ova objašnjenja su namjerna zbog činjenice, kad god treba okriviti nekog Srbina ili Srbe kolektivno, Srebrenica se baca na sto kao pouzdan adut.
Bosansko hercegovačke jame napunjene srpskim žrtvama iz prošlih ratovs, koje su punili Srbima Hrvati I Muslimani, niko ne pominje, jer je to zabranjena tema.
Zamislite kad bi neko tražio danas da se ukloni bista Ćamilu Sijariću, čestitom Srbinu muhamedanske vjere i velikom pripovjedaču, samo zato što su mu pronašli člansku kartu muslimanske milicije koji su bili saradnici nacističke Njemačke.
Trebalo bi konačno razdvojiti književno stvaralaštvo od ratnih sukoba.
Lako je zavaditi nas na ovim prostorima po nacionalnoj osnovi. Srbi su vodili oslobodilačke ratove na svome pragu, dok su drugi ratovali protiv Srba na strani okupatora. To je bilo u svvim vremenima (čst izuzetcima) pa i devedesetih godina. Čestito bi bilo da se zakopaju ratne međunacionalne sjekire na ovim prostorima, da gledamo svoj interes i da živimo komšijski kao braća. Iz svih međunacionalnih sukoba, okupator je sabirao profit, a mi smo sabirali mrtve, kako se god zvali ili osjećali…
Prevaziđimo prepreke prošlosti, nađimo razumijevanje u sadašnjosti i ostavimo nadu potomcima u budućnosti.“

Informativna služba
Saveza Srba iz Crne Gore

Pogled.me

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pin It on Pinterest