Najnoviji napadi na monaštvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jasno pokazuju da se i dalje stvara atmosfera linča, gdje su sveštenici, vladike i monasi proglašeni legitimnim metama.
Ono što dodatno zabrinjava jeste što se ovakvo brutalno vrijeđanje pokušava predstaviti kao „borba za slobodu“, a sami počinioci nasilja se promovišu u žrtve.
Na najdrastičniji način to se pokazalo u slučaju uvreda upućenih igumanu manastira u Brčelima i monaštvu SPC. Umjesto da se ovakvi potezi jednog provokatora osude, dobili smo pokušaje opravdanja i podrške čak od strane poslanika DPS-a. Time se faktički normalizuje govor mržnje i šalje poruka da su napadi na Crkvu u Crnoj Gori dozvoljeni!
Postavlja se logično pitanje: da li to znači da je svako vrijeđanje i atak na Srpsku pravoslavnu crkvu opravdan i da ga treba afirmisati? Ako se tako nastavi, jasno je da se kreira opasan narativ u kojem nasilje nad sveštenstvom postaje „borba za Crnu Goru“.
Nije prvi put da DPS i mediji Prve familije šire ovakav otrov. Naprotiv, već godinama njihova uređivačka politika počinje i završava porukama mržnje prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenim vjerujućim ljudima. Posebno je skandalozno da se ovakve poruke plasiraju pet godina nakon što je narod jasno poručio da neće dozvoliti otimanje i privatizaciju svetinja.
Upravo zbog takvih postupaka, jasno se vidi kontinuitet politike DPS-a i njihovih satelita – napadi na Crkvu se opravdavaju, nasilnici štite, a sveštenici proglašavaju neprijateljima države. Ali, narod dobro vidi šta se dešava i ne zaboravlja ko je prije pet godina htio da mu otme svetinje i ukine pravo na vjeru.
Sa druge strane, isti ti mediji pokušavaju da predstave napadača suštinski kao žrtvu, te da je došlo do vrijeđanja od strane sveštenika i radnika koji su navodno kopali kanal, te da snimak ne prikazuje vjerodostojnost događaja. Naime, tekst obiluje narativom da je pomenuti manastir u stvari kulturno dobro Crne Gore te da je njeno vlasništvo, kao da Crkva Temeljnim ugovorom nije dobila pravo na raspolaganje objektom. Zvuči gotovo nevjerovatno da pojedinci misle da bi sveštenici, vladike i monasi učinili išta nažao spomenicima, jer su upravo oni ti koji iste te spomenike podižu. Međutim, to očigledno nije dovoljno kulturno osviješćenim Crmničanima koji bi da „kažu popovima šta i kako da rade svoj posao“.
Ipak, snimci su neumoljivi i pokazuju izvjesnog provokatora koji na najbrutalniji način vrijeđa sveštenstvo i monaštvo SPC, dok poslanik DPS-a pokušava da relativizuje i odbrani ovaj čin!
Podsjetimo, poslanik DPS-a Oskar Huter saopštio da je tortura nad porodicom Nikaljević, po prijavi sveštenika Srpske pravoslavne crkve (ili kako je Huter naziva Crkva Srbije) izaziva duboku zabrinutost i otvara ozbiljna pitanja o stanju ljudskih prava i sloboda u našem društvu.
Kada se, kaže, građani privode zbog verbalnog sukoba ili izražavanja stava, šalje se poruka da se moć i privilegije štite na račun slobode običnog čovjeka.
“Ovo traje dugo, i dešava se samo na štetu Crnogoraca“, naveo je Huter.
Naglasio je da Nikaljevići nijesu samo pojedinci, već simbol porodice koja je pokazala građansku hrabrost, te da je upravo takva hrabrost stub svakog demokratskog društva.
„Umjesto što ih država hapsi, trebalo bi da ih čuje“, dodao je.
Huter ukazuje da ovo nije samo pitanje jedne porodice, već cijelog društva, jer će, upozorava, sjutra svako od nas moći postati meta iste prakse.
“Država mora stati na stranu građana, a ne privilegovanih struktura. Tražimo odgovornost institucija i podsjećamo da Nikaljevići ovih dana brane slobodu svih nas. Vidimo se!”, zaključio je poslanik DPS-a.
Podsjetimo, jeziv izliv mržnje dogodio se prije dva dana u manastiru Svetog Nikole u Brčelima, u Crmnici.
Pogled.me
