Povodom pete godišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija, protojerej stavrofor otac Gojko Perović podsjetio je javnost, u kolumni za Pobjedu, na jedno od prvih Njegoševih ostvarenja – „Crnogorac k Svemogućem Bogu“.
Ova poema, kako navodi, predstavlja autentični duhovni doživljaj Petra Drugog Petrovića-Njegoša, koji izuzetno nalikuje Davidovim psalmima.
To nalikovanje, kaže on, dokaz je da je mogućnost interpretacije biblijske riječi beskonačna, kroz sve vijekove i u svakoj bogoljubivoj duši.
„Smatram da je ta linija nastavljena i u djelu mitropolita Amfilohija. Koliko Njegošev stih podsjeća na Davidov (a podsjeća veoma, ne gubeći originalnost), toliko i Amfilohijevo djelo podražava i jednoga i drugoga tragaoca za Božijim licem i Božijim znacima“, kazao je otac Gojko.
Duhovno nadahnuće i zajednički put trojice pastira
„I jedan i drugi, pa evo i treći – bili su istovremeno duhovni pastiri svoga naroda i daroviti pisci. Isto tako, sva trojica su izazivala sporenja među ljudima oko sagledavanja veličine i značaja njihovog djela, ali je pozitivno nadahnuće onim što su ostavili iza sebe neuporedivo veće od kritika i kontroverzi.
Najprije treba ukazati na zanesenost Bogom, koja je sve njih nosila od najranije mladosti i koja se samo uvećavala do njihovog posljednjeg zemaljskog izdisaja. Književni spomenik toga zanosa je pomenuta Njegoševa pjesma, ali i njegov testament, a samim tim i sve ono što je Petar Drugi napisao između ta dva ostvarenja“, piše otac Gojko.
On ističe da su Davidovi psalmi morali biti uzor Njegošu u toj duhovnoj poeziji.
„To se vidi prostim poređenjem stihova, a to znamo i iz činjenice da su prve i jedine Njegoševe formalne škole bile one u Cetinjskom manastiru, kraj topaljske crkve u Herceg Novom i u Manastiru Savini. Isto tako bilo je i sa dječakom Ristom Radovićem (Amfilohijem) i njegovim prvim časovima kraj Manastira Morače, pa dalje – širom svijeta…“, navodi otac Gojko.
Spoj svetovne i duhovne nauke
Osnivanje škola u kojima će biti prepletena svetovna i duhovna nauka bila je težnja i dostignuće i Njegoša i mitropolita Amfilohija, piše otac Gojko.
Kao ljudi knjige i posvećenici razvoja izvorne evropske kulture, zasnovane na susretu Božije Riječi i ljudskog uma, i Njegoš i Amfilohije su, dodaje, znali ono što i danas stoji na grbu univerziteta u Oksfordu – „Gospod je svjetlost moja“.
„Otuda su novovjekovne škole u Crnoj Gori, koje je pokrenuo Njegoš, a nastavili knjaževi Danilo i Nikola, imale u programu i racionalne nauke i bogoslovlje. To danas imaju i Cetinjska bogoslovija i Pravoslavna gimnazija Svetog Save u Podgorici – škole čiji je rad pokrenuo mitropolit Amfilohije“, piše otac Gojko.
Kosovski zavjet i duh junaštva
Kako navodi, nadahnutost Kosovskim zavjetom – kao svojevrsnim „srpskim Termopilom“, hristijanizovanim junačkim djelom kosovskih junaka – i vjekovno narodno pamćenje (posebno u Crnoj Gori) bilo je zajedničko nadahnuće mladog Njegoša i Đeda Amfilohija.
„Borbenost i junački karakter kosovskog spjeva, koji obojica – svaki na svoj način – nastavljaju u svom stihu (‘Vidovdane, moj očinji vide…’), opet neodoljivo nalikuje na potresnost fizičke i duhovne borbe zapisane u psalmima“, navodi otac Gojko.
On upozorava da se Davidove ‘ratoborne’ stihove, koje su tolike generacije hrišćana tumačile alegorijski, treba razumjeti i kod Njegoša i kod Amfilohija – kao unutrašnju borbu čovjeka sa samim sobom, a ne kao političku ili partijsku poruku.
„Ne smijemo u ideološkom zanosu Njegošu prilijepiti karakter ‘genocidnog pjesnika’, a Amfilohiju ‘pobornika ideje krvi i tla’. Obojica su ‘na strašnom mjestu’ postojali – i to ne samo riječima, nego i svojim životom. Možda nema strašnijeg ni uzvišenijeg mjesta od one Amfilohijeve odbrane džamije u Beogradu – ne riječima, nego svojim tijelom“, naglasio je on.
Duhovni podvig i simbol kaluđera
Poput psalmopojca, i Njegoš i Amfilohije bili su inspirisani duhovnim podvigom molitvenika i pustinjaka, kakav je književni lik igumana Stefana, ističe otac Gojko.
„Zato je danas teško protumačiti do koje mjere su u ‘igumanu’ zastupljeni Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški, ili neki od svetogorskih staraca koje je susretao mladi Amfilohije – a od koje granice je ‘starac sa brojanicama’ slika samih autora“, piše on.
„Kaluđer“ (grčki: kalo-geros) – dobri starac – nije, kaže, ostatak prošlosti, nego ono što nam danas nedostaje, u vremenu „vještačke i ekranizovane pameti“.
Duhovni kontinuitet svetih cetinjskih mitropolita
„Zato su datumi upokojenja mitropolita Amfilohija i Njegoša, oba naslonjeni na dan upokojenja Svetog Petra Cetinjskog, mnogo više od kalendarske koincidencije.
To je slika duhovnog kontinuiteta – da su pomenuti cetinjski i crnogorski mitropoliti živjeli istim duhom, svjesni da je sve što imaju od Boga, te da sve što imaju i čemu se nadaju, treba da upute tom istom, jednom i jedinom, Svemogućem Bogu“, zaključio je otac Gojko Perović za Pobjedu.