Formiran je predmet u tužilaštvu protiv Mitropolita Joanikija. Ne, ovo nije vijest iz 2019, kada su vjerska prava bila direktna meta političke represije – ovo je vijest iz 2025. godine. Pet godina nakon promjene vlasti, jasno je da su mnogi mehanizmi starih režima ostali netaknuti, uključujući i selektivnu primjenu pravde.
Dok je crkveni poglavar pod istragom, Milo Đukanović i njegovi najbliži saradnici, uključujući kontroverzne biznismene, i dalje se slobodno kreću Podgoricom i uživaju u neupitnoj imovini stvorenoj tokom tri decenije političko-ekonomske dominacije.
Afera „Telekom“ – dokazana korupcija, nula posljedica
Još 2011. godine američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) potvrdila je da su milioni eura isplaćeni kao mito crnogorskim zvaničnicima prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma. Dokumentacija je direktno upućivala na funkcionere bliske tadašnjoj vlasti, uključujući rodbinu Mila Đukanovića. Do danas – nijedna osoba u Crnoj Gori nije krivično odgovarala.
Afera „Prva banka“ – porodična blagajna pod okriljem države
Prva banka Crne Gore, čiji je većinski vlasnik bio Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika, bila je spasavana javnim novcem – uz netransparentne kredite, bez obezbjeđenja. Revizorski izvještaji i analize ukazivali su na direktni sukob interesa i potencijalnu zloupotrebu državnih sredstava. Opet – nikakvih ozbiljnih pravnih posljedica.
Budvanska afera i „Zavala“ – samo lokalni žrtveni jarci
Iako su u aferi „Zavala“ i brojnim budvanskim slučajevima osuđeni nižerangirani funkcioneri, cjelokupan sistem koji je omogućio nezakonite urbanističke planove, višemilionske prevare i „pranje“ imovine kroz građevinski sektor nikada nije bio razotkriven do kraja. Đukanović i njegovi najbliži saradnici nikada nisu ni saslušani.
Porijeklo imovine – pitanje koje niko ne smije da postavi
Iako je Milo Đukanović 1990-ih ušao u politiku bez značajnije imovine, danas se njegova porodica povezuje s desetinama miliona eura vrijednim nekretninama, firmama i investicijama – kako u Crnoj Gori, tako i u regionu. Institucije se nikada nisu usudile da pokrenu istragu o porijeklu te imovine, uprkos ustavnoj obavezi i međunarodnim preporukama (npr. GRECO i EU izvještaji).
Zašto je Mitropolit, a ne Milo, pod istragom?
U tom kontekstu, otvaranje predmeta protiv Mitropolita Joanikija djeluje kao politička poruka, a ne pravni čin. Umjesto da se konačno krene u obračun s višedecenijskim sistemom zarobljene države, institucije još uvijek funkcionišu kao alat za balansiranje moći, odvlačenje pažnje i slanje upozorenja ideološkim neistomišljenicima. A ovo sve svakako dolazi nakon hajke medija Prve i Druge familije koji su desetine priloga snimili u svojoj histeriji sa zemljom da prevaspitaju kako Mitropolita, tako i SPC u Crnoj Gori.
Crna Gora ne može ići naprijed dok pravda ima dva aršina: jedan za simbole otpora bivšem režimu, drugi za same tvorce sistemske korupcije. Dok god Milo Đukanović i njegov krug ostaju van domašaja pravde, svaki novi slučaj – bez obzira na formalne osnove – ostavlja gorak utisak političkog revanšizma i institucionalne slabosti.