Hitne konsultacije ovog vikenda u Ženevi između visokih zvaničnika Sjedinjenih Država, Ukrajine i nekolicine evropskih država NATO-a sazvane su nakon što je mirovni plan predsjednika Donalda Trampa izbio na vidjelo. Sastanak je trebalo da razjasni plan za rješenje krize u Ukrajini.
Umjesto toga, piše za RT International analitičar Sergej Strokan, sačuvao je intrigu i namjernu „stratešku dvosmislenost“ koja sada okružuje pristup Vašingtona.
Završna izjava koju su izdali Vašington i Kijev bila je izuzetno nejasna. Ponudila je samo opštu posvećenost izgradnji „trajnog i pravednog mira“ u Ukrajini, bez navođenja čija će definicija pravde ili čija će verzija mira prevladati. I dok su se Kijev i njegove zapadnoevropske pristalice glasno protivili ključnim elementima Trampovog prijedloga od 28 tačaka, još uvijek nije jasno da li je dokument uopće smisleno izmijenjen. Uprkos tome, nekoliko zaključaka iz Ženeve je već vidljivo.
Prvo, glavni pobjednik bila je američka delegacija. Državni sekretar Marko Rubio i specijalni predstavnik Stiven Vitkof zadali su ton sastanka, a insistiranje državnog sekretara da „postoji samo jedan mirovni plan, a ne dva“ postalo je ključna rečenica dana.
Samo 24 sata ranije, i Kijev i evropske prijestonice brujale su o alternativnoj šemi koja je navodno brzo dostavljena Švicarskoj. Francuski predsjednik Emanuel Makron upozorio je da Trampov dokument sadrži odredbe koje direktno utiču na cijelu Evropu – zamrznuta ruska sredstva, izglede Ukrajine za članstvo u EU, aktivnosti u NATO-u – i stoga zahtijeva širi dogovor.
Ipak, ništa od toga nije rezultiralo stvarnim promjenama. Šta god da su zapadnoevropski lideri željeli da ubace, čini se da ništa suštinski bitno nije ušlo u pregovore. Trampov mirovni plan nije postao, niti će postati, zajednički projekat Amerike i EU.
Drugi zaključak slijedi iz prvog: Velika Britanija, Francuska i Njemačka bile su po strani. Sastanak u Ženevi je zvanično bio trilateralni, ali je konačni ishod bila bilateralna izjava SAD-a i Ukrajine. Zapadnoevropski zvaničnici, prisutni u prostoriji, nestali su iz dokumenta. Taj izostanak nije slučajan, već je jasan znak ko ima uticaj, a ko ne.
Treće, sama Ukrajina se pojavila kao drugi gubitnik dana. Prema Bijeloj kući, Kijev se sada složio da Trampov nacrt „odražava njegove nacionalne interese“ i pruža „pouzdane i izvodljive mehanizme“ za bezbjednost Ukrajine. To je dramatičan preokret u odnosu na obraćanje Vladimira Zelenskog prethodne večeri, u kojem je optužio svog „glavnog partnera“ da pokušava da liši Ukrajinu njenog dostojanstva i obećao da će se oduprijeti.
Ženeva pokazuje koliko je malo te retorike preživjelo kontakt sa stvarnošću.
Trampov plan, u početku odbačen kao politička „magla“, počinje da se učvršćuje kao okvir za buduće sporazume. Sviđalo se to Kijevu ili njegovim zapadnoevropskim pristalicama ili ne, Vašington postavlja uslove, a svi ostali uče da žive s njima, zaključuje Strokan.
Bonus video:
Povezani tekstovi
SRBIJA I BJELORUSIJA USAMLJENE U EVROPI: Jedine podržale rusku rezoluciju protiv glorifikacije nacizma u UN
VUČIĆ PORUČUJE IZ LONDONA: Srbija spremna za eru vještačke inteligencije i zelenih inovacija
DELEGACIJA SAD U KIJEVU: Orban poručuje da su očekivanja širom svijeta velika
ZELENSKI PRED IZBOROM: Trampov sporazum ili evropski „prijatelji“ kojih nema