Na dan kada srpski narod s bolom i ponosom obiljeležava genocid počinjen u Jasenovcu i Donjoj Gradini — mjestu gdje su hrvatske ustaše, uz aktivno saučesništvo muslimana, na najmonstruozniji način zaklali, spalili i zatrli stotine hiljada Srba, Jevreja i Roma — grupa moralnih ostataka, koja se naziva “studentima”, ponizno trči kroz Hrvatsku i zahvaljuje krvnicima na gostoprimstvu.
Jasenovac nije bio logor smrti — bio je fabrička traka smrti: Srbi su klani testerama, maljevima i noževima; djeca su bacana u jame žive; žene su silovane, mučene i ubijane samo zato što su bile Srpkinje. Kroz Donju Gradinu protutnjao je nož mržnje kakav svijet nije vidio.
I umjesto da na današnji dan skrušeno ćute, mole se za duše mučenika i polažu vijence na grobove nevinih, ovi tragični izdanci našeg naroda trče kroz zemlju natopljenu srpskom krvlju, smješkajući se i zahvaljujući potomcima onih koji su njihovu braću i sestre klali sa pjesmom na usnama.
Nema tog “sportskog duha” koji može oprati ovu izdaju. Nema tog “pomirenja” koje može da se gradi na temelju nepravde, laži i zaborava. Hrvatska nije priznala genocid. Nije se pokajala. Slave svoje ustaške zločince kao “domoljube”, dižu im spomenike, nazivaju ih “herojima”.
I dok Srbi pale svijeće za nevine, njihovi sinovi i kćeri trče poniženo pred onima koji slave genocid.
Ovo nije pomirenje. Ovo je izdaja.
Ovo nije sport. Ovo je pljuvanje po kostima Jasenovca.
Srpski narod neće zaboraviti. Izdaja će biti upamćena — a istorija će osuditi svakoga ko se odrekao svog naroda, svoje vjere, i svoje istorije.