Zagrebom su nedavno odjekivali povici „Ubij Srbina“. Takve riječi nijesu slučajan ispad, već brutalni izraz mržnje koji podsjeća na najmračnije stranice naše zajedničke prošlosti. I dok hrvatska javnost i vlast ostaju nijeme ili nalaze načina da relativizuju skandiranje, još je poraznije što ni u Crnoj Gori – zemlji u kojoj trećina stanovništva čini srpski narod – nema nikakve reakcije.
Premijer Milojko Spajić i njegova vlada ćute. Kao da se ništa nije dogodilo. Kao da poniženje i prijetnje smrću upućene Srbima nijesu vrijedne pomena. To nije samo politička slabost – to je sramno saučesništvo u ponižavanju vlastitih građana.
Kada 33 odsto stanovništva ove zemlje čine Srbi, onda je ćutanje države na ovakve poruke direktna poruka tim ljudima: da su građani drugog reda, da njihovo dostojanstvo i bezbjednost nijesu vrijedni zaštite, i da vlast ima preča posla – da se dodvorava Zagrebu i traži aplauz sa strane.
Koliko god pokušavali da prikriju ovu sramotu iza parole „dobrosusjedskih odnosa“, istina je jasna: ti odnosi se gradi na međusobnom poštovanju, a ne na ćutanju pred pozivima na linč. Nije ovo prvi put da Hrvatska pokazuje otvoreno neprijateljstvo prema Srbima, i u sopstvenim granicama i van njih. A Crna Gora, umjesto da digne glas, iznova bira da klima glavom i ćuti – valjda u nadi da će time kupiti političke poene na Zapadu.
Ali cijena te šutnje plaća se ovdje, u Podgorici, Nikšiću, Beranama, Herceg Novom – u svakom mjestu gdje Srbi žive i gdje su, bar formalno, građani ove države. Njima vlast poručuje da nemaju zaštitu, da se moraju pomiriti s tim da su meta uvreda, prijetnji i poniženja.
Takva politika je izdaja. I nije prvi put da je Crna Gora spremna da se odrekne sopstvenog naroda zarad jeftine političke koristi. Sjetimo se rezolucija pisanih po diktatu, sjetimo se izjava koje se utrkuju da prikažu „lojalnost“ prema drugima, dok se istovremeno gazi po sopstvenim građanima.
Tišina je saučesništvo. A saučesništvo u ovakvom poniženju nije samo politički grijeh – to je moralni sunovrat jedne države. Ako Crna Gora nije spremna da digne glas kada neko viče „Ubij Srbina“, onda neka makar prestane da se hvali da je država svih svojih građana. Jer očigledno – nije.
Ovo je sramota na obraz današnje Crne Gore. I što se više ćuti, ta sramota postaje sve dublja i teža.
Pogled.me/Borba.me