Od izbijanja rusko-ukrajinskog sukoba Zapad ima svoju agendu, poraz Moskve, i sve što im se u ostvarivanju tog cilja nađe na putu – biće počišćeno!
U ovoj rečenici, koju je u ponedeljak uveče izrekao predsednik Srbije Aleksandar Vučić, govoreći o zahtjevima američko-evropske petorke, sadržana je suština teške situacije u kojoj se Srbija našla kada je riječ o Kosovu i Metohiji: više ne važi logika zdravog razuma i bilo kakvi argumenti, ne važe potpisani sporazumi, ali ni dosadašnja pravila igre za napredovanje Srbije ka članstvu u Uniji.
Ultimatumi američko-evropskih „specijalnih izaslanika“ zakucali su „novu realnost“:
Kosovo i Evropa su jedan kolosek, Briselski sporazum ne postoji, a Srbiji je po principu štapa i šargarepe ponuđen novi pregovarački okvir za napredovanje ka članstvu.
Tako smo, svojevremeno, bili svedoci principa „standardi pre statusa“, koji je podrazumjevao da se prije konačnog rešenja kosovskog rebusa na terenu normalizuje svakodnevni život ljudi. Od toga ničega nije bilo. Uslijedilo je „zaklinjanje“ nekadašnjeg evropskog komesara za proširenje Olija Rena da su Kosovo i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) dva odvojena procesa, došli do toga da bez rešavanja problema južne srpske pokrajine ne može biti učinjen ni jedan jedini korak ka Briselu. I ne samo to, ako ne prihvatimo plan za KiM baziran na Šolc-Makronovom predlogu, a koji su podržale sve članice EU, sledi „kaznena ekspedicija“ – sankcije i izolacija.
Sagovornici „Novosti“ ukazuju da se međunarodnoj zajednici, prije svih Vašingtonu i Briselu gdje sledeće godine slijede izbori, žuri da zatvore otvorena pitanja na Zapadnom Balkanu, prije svih kosovsko, i da se cio region „zakuca“ u sastav transatlantske zajednice.
Nekadašnji diplomata Zoran Milivojević kaže da je ta žurba dovela do promjene pristupa Zapada našim pregovorima o članstvu u EU:
– Petorka je jasno stavila do znanja da se pregovaračka pozicija EU kada je reč o našem pristupanju menja i da rešavavanje kosovskog pitanja dobija prioritet, kao i naš odnos prema Rusiji i ratu u Ukrajini. A sva ona pitanja koja su ranije bila u prvom planu poput reformi idu u drugi plan. Nova stvar je i pun konsenzus članica EU u vezi sa planom za Kosovo, koji je prihvatilo i pet država-članica koje ne priznaju Prištinu.
Milivojević je ocijenio da je u osnovi evropskog plana, koji nedvosmisleno prevazilazi strateški cilj, da se pitanje kosovske nezavisnosti zaokruži, uključujući i ulazak Prištine u UN. Prema njegovim riječima, ovakav plan stvara mogućnost i prostor zapadnim centrima da prevaziđu svoje razlike, da se prevaziđe problem pet država članica EU i četiri NATO koje ne priznaju nezavisnost Kosova time što bi se „isposlovalo“ da Srbija napravi glavni korak.
– Važno je i što je shvaćeno da se moraju uzeti u obzir i interesi Srbije i objektivne okolnosti, što su SAD prihvatile da formiranje Zajednice srpskih opština mora prvo da se riješi, i to veoma brzo – rekao je Milivojević.
Ove pozicije Vašingtona juče je još jednom potvrdio i američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil, koji je rekao da je formiranje ZSO suštinski element da bi se krenulo naprijed u dijalogu. On je naglasio da se na prvom mjestu time treba pozabaviti, a onda slijedi ono što je navedeno u francusko-njemačkom predlogu za KiM. Hil je, takođe, poručio da je Srbija sada vjerovatno na najvažnijem putu u svojoj istoriji – ka pridruženju evroatlantskim integracijama, uključujući i Evropsku uniju, i da Vašington želi da pomogne Srbiji da to realizuje.
Državni sekretar u Ministarstvu odbrane Nemanja Starović rekao je da se više ne može govoriti o francusko-njemačkom planu, već je to plan iza kojeg stoji svih 27 država članice EU, pa ne treba, prema njemu, imati emocionalni pristup, jer „puška Unije nije prazna“:
„Predsednik Vučić izneo je više važnih poruka, od kojih je jedna i da nema ništa lepog i prijatnog za Srbiju u dokumentu EU. Takođe, Srbija se suočava sa prilično otvorenim i jasnim pretnjama. Moramo biti oprezni, ne smemo doći u situaciju da zbog reakcije koja bi bila emotivna dobijemo za manje od godinu dana ekonomski devastiranu Srbiju koja ne bi više mogla da zaštiti Srbe. Ne treba nam emocionalni pristup, moramo odmeriti posledice.“
VUČIĆ: POTREBNO JEDINSTVO
Predsjednik Srbije Vučić poručio je juče da je „nama potreban mir i odgovoran pristup“ i da je pred nama „težak period“. Na svom nalogu na društvenoj mreži „Tviter“ napisao je da će biti potrebno „više truda, rada i energije, prije svega jedinstva“ i istakao je da narod ne mora da brine, „jer ništa nismo potpisali, niti igde ima naš paraf“.
AMBASADORI ZA ISTORIJSKO POMIRENjE
Ambasador Francuske Pjer Košar izjavio je juče da zapadne zemlje žele da daju novu dinamiku dijalogu i da predloženi dokument ima za cilj da se prebrodi i prevaziđe konflikt koji godinama traje:
– Normalizacija odnosa postavljena je kao cilj još prije 10 godina i sada je važno da se taj proces ubrza. Mi ne govorimo o sankcijama i ucjenama, već samo predstavljamo prednosti i koristi ukoliko obe strane pristanu, u suprotnom biće posledica, ali to nisu sankcije, već prilika za razvoj regiona. Mi želimo istinsko pomirenje koje će omogućiti narodu da živi u miru u toj zemlji – rekao je Košar, i naglasio da je ZSO već dogovorena i da mora što prije biti formirana.
Ambasadorka Njemačke u Beogradu Anke Konrad ocijenila je da bi Jelisejski sporazum, koji su potpisale Njemačka i Francuska prije šest decenija, mogao da bude nadahnuće za Srbiju da unaprijedi odnose sa Albacima i Hrvatima.
IŠINGER: PRIMENITI MODEL DVE NEMAČKE
Bivši njemački diplomata i nekadašnji izaslanik EU u pregovorima o Kosovu Volfgang Išinger smatra da bi bilo dobro kada bi se predlog iz 2007. za rješenje kosovskog pitanja, sporazum dvije Njemačke, primjenio.
Išinger je, na svom tviter-nalogu, postavio i članak iz „Frankfurter algemajne cajtunga“ (FAZ) pod naslovom „Pregovori u Beogradu – kako zapad namjerava da riješi kosovski konflikt“.
– Bilo bi lijepo, ako bi naš predlog iz 2007. bio konačno primjenjen: model dvije Njemačke – izopštiti statusno pitanje, riješiti praktična pitanja – napisao je on.