Kada je u tri ujutro zazvonio alarm u kampu Berlin na 5.950 metara, Bogdan Pavićević znao je da počinje najteži dio njegovog sna. Napolju vjetar od 80 kilometara na sat, temperatura minus 40, mrak i led koji „grize“ lice. Ispred njega – završni uspon na Akonkagvu, najviši vrh Južne Amerike (6.962 m).

Advokat iz Bijelog Polja bio je dio međunarodne ekspedicije od osam planinara iz Srbije i Hrvatske. Do vrha je stiglo njih četvoro.

Put do „kamenog stražara“, kako Akonkagvu nazivaju domoroci, nije počinjao na vrhu, već u postepenoj borbi sa nadmorskom visinom. Adaptacija je započela u Čileu usponom na La Parvu (4.045 m), a nastavljena u argentinskoj provinciji Mendoza, gdje su pribavljene dozvole za ulazak u Nacionalni park Akonkagva.

Iz baznog kampa Plaza de Mulas (4.300 m), do kojeg se stiže sedmočasovnim maršem kroz dolinu Orkones, počinje prava visokogorska priča. Dan odmora iskorišćen je za kratko predahnuće – gitara, razgovori i svjesnost da ih čeka nešto mnogo veće od planinarske šetnje.

Slijedili su kampovi Kanada (5.050 m), Nido de Kondores (5.600 m) i Berlin (5.950 m). Svaki metar više značio je manje kiseonika, više umora i strpljenja. Ishrana je svedena na minimum, unos tečnosti povećan – sve kako bi se izbjegla visinska bolest.

A onda – finale.

„Posljednjih 700 metara išli smo u tišini. Svakih pet koraka – pauza. Dva minuta borbe za vazduh“, priča Bogdan.

Uspon od svega dva i po kilometra trajao je devet sati. Troje hrvatskih i jedan srpski planinar odustali su zbog promrzlina i iscrpljenosti. Vjetar je prijetio da ih obori, a hladnoća prolazila kroz pet slojeva odjeće.

Kada su konačno zakoračili na 6.962 metra, strah je nestao.

„Ostala je samo tišina i osjećaj da si pomjerio sopstvenu granicu.“

Magla nije dozvolila panoramu Anda – samo naznake obližnjih vrhova. Petnaest minuta na krovu Južne Amerike bilo je dovoljno za fotografije i kratak predah prije povratka.

Akonkagva se često opisuje kao tehnički „laka“ planina – bez glečera i ekstremnih tehničkih dionica. Ali njeno ledeno lice, nemilosrdni vjetrovi i surova visina pokazuju da je riječ o vrhu koji traži više od fizičke snage – traži karakter.

Za Bogdana Pavićevića ovo je više od planinarskog uspjeha. To je dokaz da snovi, ma koliko visoki bili, postaju dostižni kada se korak po korak savladaju strah i sumnja.

Iznad 6.962 metra, iznad oblaka i iznad straha – ostaje samo čovjek i njegova volja.

Vukoman Kljajević

Bonus video: