Ministar spoljnih poslova Češke o pitanju tzv. Kosova

Ministar spoljnih poslova Češka, Jan Macinka, tokom javnog obraćanja iznio je stavove koji su izazvali veliku pažnju, posebno kada je riječ o pitanju tzv. Kosova i odnosu prema Srbija. Ministar spoljnih poslova Srbija, Marko Đurić, bio je prvi gost kod novog ministra nakon njegovog stupanja na funkciju. Macinka je tokom razgovora jasno poručio da se tzv. Kosovo posmatra kao pitanje koje se tiče Srbije, a ne kao međunarodno pitanje u koje bi trebalo da se miješaju drugi.

Razumijevanje za poziciju Srbije

Prema tim navodima, ministar je rekao da Češka ima razumijevanja za poziciju Srbija, kao i da je odluka o priznanju tzv. Kosova donijeta prije gotovo dvije decenije, u potpuno drugačijem istorijskom i političkom kontekstu.

Medijsko tumačenje izjave

Međutim, ukazano je da su pojedini mediji iz Srbija prenijeli samo dio njegove izjave, fokusirajući se na to da je tadašnja odluka donijeta pod pritiscima, dok je zanemaren dio u kojem je jasno istakao da se radi o pitanju koje treba da rješavaju Srbija i region.

Stav o miješanju spolja

U svom obraćanju, ministar je naglasio da ne vidi potrebu da se spolja miješa u to pitanje, niti da ima ambiciju da komentariše unutrašnje konflikte.

Podsjećanje na odluku iz vremena Švarcenberga

Podsjetio je i na odluku češke vlade iz perioda kada je ministar spoljnih poslova bio Karel Švarcenberg, kada je Češka priznala tzv. Kosovo. Kako je naveo, tadašnja vlast je, prema njegovom mišljenju, u određenoj mjeri popustila pod pritiscima i okolnostima tog vremena, uključujući i političke uticaje i odnose koji su postojali, između ostalog i sa tadašnjim američkim strukturama.

Oprezniji pristup sadašnje vlade

Ministar je dodao da je tada možda moglo da se postupi opreznije i promišljenije, ali da sadašnja vlada želi da vodi drugačiju politiku, bez naglih i simboličnih poteza, već uz promišljene korake.

Regionalni okvir rješavanja

Posebno je naglasio da pitanje tzv. Kosova vidi kao regionalno pitanje, koje treba da riješe oni kojih se direktno tiče, a ne kao temu u koju bi trebalo da se uključuje međunarodna zajednica.

Kompromis kao rješenje

Govoreći o mogućem rješenju, istakao je da vjeruje da bi kompromis bio najbolji put, ali je istovremeno naglasio da spoljne sugestije često nijesu od koristi.

Primjer razdvajanja Češke i Slovačke

Kao primjer naveo je razdvajanje Češka i Slovačka, koje je, kako je rekao, prošlo mirno upravo zato što su odluke donosili sami, bez prevelikog uticaja sa strane.

Zaključak o dijalogu

Na kraju je poručio da razumije složenost situacije, uključujući istorijske, kulturne i društvene aspekte, i da je svjestan da mnoga pitanja i dalje nijesu riješena, ali da upravo zbog toga smatra da je dijalog između samih aktera ključan.ž

Bonus video: