Govor prenosimo cjelosti:
– Uvaženi predsjedniče Generalne skupštine, Gospodine generalni sekretaru, Ekselencije, Dame i gospodo, tema ovogodišnjeg zasijedanja, „Obnova povjerenja, upravljanje transformacijom: Ujedinjene nacije koje donose rezultate za sve“, djelimično dobro opisuje trenutak u kojem se nalazimo. Saglasan sam da treba da obnovimo povjerenje u Ujedinjene nacije, ali nisam siguran u kojoj mjeri možemo upravljati transformacijom koja se već dogodila. Međunarodni sistem kakav smo poznavali je srušen. Ne postoji. Danas smo svjedoci rađanja novog poretka, koji je orijentisan oko dva glavna centra moći, uz postojanje sve većeg broja snažnih regionalnih aktera, koji raspolažu značajnom političkom, ekonomskom, vojnom i tehnološkom moći i nastoje da samostalno utiču na oblikovanje svog okruženja i širih globalnih procesa. Ulazimo, dakle, u period složenije i manje predvidljive raspodjele moći, u kojem je opasnost od potencijalnih sukoba veća nego što je bila decenijama. Pri tome, nije riječ samo o klasičnim oružanim sukobima između država. Sukobi se sve češće vode ekonomskim pritiscima, tehnološkim ograničenjima, borbom za resurse i tržišta, sajber-napadima, dezinformacijama i pokušajima uticaja na druga društva. Sve izraženije su i kulturološke i identitetske podjele, koje se politički instrumentalizuju i dodatno produbljuju nepovjerenje među narodima. Granica između mira i sukoba postaje sve manje jasna, dok posljedice konfrontacije velikih i regionalnih sila sve brže pogađaju i one države koje u njoj neposredno ne učestvuju – kazao je Vučić.
Za male i srednje države, baš kao što je Republika Srbija, takvo okruženje predstavlja ogroman izazov, navodi on.
Prostor za samostalno odlučivanje postaje uži, a pritisci da se države opredele za jednu stranu sve su veći. Istovremeno, neslaganja najmoćnijih aktera sve češće parališu institucije koje bi trebalo da štite sve države podjednako. Tradicionalni sistem međunarodne pravde ozbiljno je urušen onda kada interes postane važniji od prava, a ista pravila ne važe za sve – upozorio je Vučić.
Najveći problem današnjice nije nedostatak pravila, političkih principa, već njihovo nepoštovanje u prošlosti i sadašnjosti, tvrdi on.
– Primijetićete, dragi prijatelji, da danas, sa izuzetkom nekoliko zemalja, svi govore i pozivaju se na Povelju UN, na duh Povelje i principe na kojima je doskora važeći svjetski poredak bio utemeljen. Kao da hoće da nam kažu, „puj pike ne važi“, to što smo u prošlosti rušili i kršili tu Povelju, čime smo otvorili Pandorinu kutiju koju je nemoguće zatvoriti, a danas bismo bez posljedica da se vratimo u budućnost. Poštovanje istih onih principa koje su moćne i velike zemlje tako brutalno zgazile, sada bi da revitalizuju. Koliko ste puta u prethodna dva dana, samo sa ove govornice, mogli da čujete pokliče i pozive na poštovanje principa međunarodnog javnog prava, i to posebno kada je u pitanju sukob u Ukrajini, a da većina tih i takvih zemalja bezobrazno i bezobzirno ćute na činjenicu da su sami učestvovali u gaženju Povelje, rušenju temelja međunarodno javno-pravnog sistema, a danas bi po svaku cijenu da se vrate na te principe kada vide da su moćniji i jači pribjegli istim kršenjima koja su oni sprovodili dok su bili najmoćniji i najjači. Tu mislim na sve zemlje koje su priznale jednostrano proklamovanu nezavisnost tzv. Kosova i bez ikakvog temelja u međunarodno pravnim dokumentima pokušali da otmu 14% teritorije Republike Srbije. Mnogima od vas to zvuči kao davna prošlost, ali rane koje su zadate međunarodnom javnom pravu su sve dublje i teže“, naveo je on.
„Da budemo potpuno precizni, poredak poštovanja Povelje UN i na njoj zasnovanog prava više ne postoji. Srušili su ga oni koji su cijepali teritorije drugih zemalja zarad svojih političkih i ekonomskih interesa. Radili su to beskrupulozno, bezobzirno i besramno. Znate li, poštovani prijatelji, šta je uopšte bio razlog, jedini zvanični i formalni, za napad na teritoriju Republike Srbije i Saveznu Republiku Jugoslaviju, koji je izvelo 19 NATO zemalja? Nećete vjerovati. Rekli su nam, da su napali suverenu, slobodnu i nezavisnu zemlju kako bi bila izbjegnuta potencijalna humanitarna katastrofa. Humanitarna katastrofa se nije dogodila, a još nisam uspio da čujem i vidim gdje se sličan primjer u svijetu dogodio. Napad na tu malu, ali slobodnu i slobodarsku zemlju Srbiju, čiji sam ponosni predsjednik, izveden je sa željom da poredak UN, uspostavljen posle Drugog svjetskog rata, bude konačno srušen, te da dominacija tada unisonog zapadnog svijeta, Amerike i Evrope, bude i formalno i neformalno potvrđena. Znate li koje su zemlje učestvovale u donošenju odluke u SB UN o bombardovanju jedne nezavisne i suverene zemlje, koja nije napala nijednu drugu zemlju? Nijedan vojnik, nijedan policajac iz Srbije nije kročio na teritoriju bilo koje druge zemlje, a odluka je, ipak, donijeta. Siguran sam da se i većina od vas, dragi prijatelji, koji ste najbolje upoznati sa politikom u svijetu više toga ne sjeća, a posebno ne činjenice ko je u SB UN glasao za tu odluku ili možda u Generalnoj skupštini. Nemojte ni da pokušavate, jer je nemoguće da se sjetite. Zašto? Zato što takva odluka nikada nije ni donijeta, a da stvari budu još gore, niko nikada nije ni pokušao da je donese. Toliko su bili bahati i moćni da su gazili sve pred sobom. Od Klintonove administracije do administracija brojnih evropskih zemalja. Upravo zato, Srbija podržava djelovanje admnistarcije predsjednika Donalda Trampa i u njegovom radu vidi šansu za uspostavljanje pravednijeg poretka u svijetu i odgovornijeg odnosa prema Srbiji kao bliskom američkom savezniku iz oba svjetska rata – rekao je on.
I ono što tada nisu znali i razumjeli, gazili su Srbiju, ali je nisu pobijedili, naveo je Vučić.
Srbija se podigla kao feniks iz pepela
– Srbija se podigla kao feniks iz pepela. I danas svima u svetu svojim primerom pokazuje kako se čuva međunarodno-javni poredak i kako se štiti međunarodno javno pravo. Ipak, posledice tog brutalnog napada na Srbiju su velike i naročito vidljive ovde u Generalnoj skupštini UN. Doduše, još više na brojnim ratištima širom sveta. Zašto? Pa, zato što principi, bilo kakvi, više ne postoje. Oni koji su ih jednom pogazili nemaju moralno pravo da o njima govore. Da situacija bude još gora, a licemerje još vidljivije, upravo ti i takvi zauzimaju poziciju vrhovnih učitelja o moralu i svakoj vrsti zaštite vrednosti savremenog sveta. Nama u Srbiji najteže je kada u našem okruženju gledamo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestalu društvenih vrednosti, posebno u Republici Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas. Srpski narod kao narod koji je najviše stradao od nacističke ruke ne može da prihvati povampirenje najstrašnijih duhova prošlosti odgovornih za smrt stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma u monstruoznim koncentracionim kampovima poput Jasenovca. Upravo zato moralne pridike koje slušamo od takvih, za srpski narod i Srbiju potpuno su neprihvatljive. Takođe, već četiri i po godine slušam lekcije o tome kako su mnogi na zapadu preostali svetionik demokratije u svetu, zaštitnici ne ukrajinskih, već pravila i principa međunarodnog prava, a kada povise ton, misleći da su mnogo moralni, a njihovi stavovi jedini ispravni, samo se osmehnemo i zapitamo: ”A kako ste se vi odnosili prema Kosovu i Metohiji i teritorijalnom integritetu Srbije koji je garantovan Poveljom UN i Rezolucijom Saveta bezbednosti UN 1244?” Na to, ili nema odgovora, ili nam, tobož, dobronamerno kažu i posavetuju da ne gledamo u prošlost, već u budućnost. Kada ih pitamo: ”Je l’ i Ukrajini kažete da nisu važne teritorije za koje se bore?”, besmisleni razgovor prekidamo i prelazimo na drugu temu.
Ukazao je na trikove kojima velike sile pokušavaju da prevare zemlje.
– I želim sve da vas upozorim. Sve vas ovdje koji pripadate Globalnom jugu. Sve ugovore koje potpisujete sa velikim silama, otvorite četvoro očiju. Mi smo tako potpisali čuveni Briselski sporazum 2013. godine, u želji da kompromisom rješavamo probleme između Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji. Sve obaveze koje je imala Srbija, ispunjene su, a jedna jedina koju su imali Albanci, o formiranju Zajednice srpskih opština, do dana današnjeg nije – kazao je predsjednik Srbije. Zanimljivo da je sporazum prihvaćen, ne samo u prisustvu već potvrđen i potpisom EU, ali to ništa nije vrijedjelo. Kao predsjednik Srbije, 10 godina suočen sam sa svim mogućim trikovima i pritiscima kako bismo odustali od pune implementacije onoga što je potpisano. To je nauk nama Srbima, ali i svima drugima u svijetu koji žele da zaštite i sačuvaju svoju zemlju. Pored svega, Srbija će odbraniti svoju zemlju, svoj teritorijalni integritet, Povelju UN i Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN 1244 – kazao je Vučić.
Zahvalio se svakoj od 107 država pojedinačno koja nije priznala jednostrano proglašenu nezavisnost tzv. Kosova.
– Znamo da su mnoge od tih država bile izložene pritiscima i znamo da je čuvanje principijelne pozicije ponekad mnogo teže nego što izgleda sa strane. Hvala Vam za dosljednost u nepriznavanju nezavisnosti dijela teritorije Srbije – rekao je Vučić.
Govorio je i o dugotrajnom zamoru od procesa proširenja EU.
– Srbija se nalazi na „evropskom putu“ i moraće još mnogo toga da uradi kako bi postala punopravni član EU. Evropskoj uniji, posebno predsjednici Evropske Komisije Ursuli fon der Lajen i predsjedniku Evropskog saveta A. Košti zahvalni smo na svakoj vrsti pomoći koju su pružali i koju pružaju našoj zemlji. Iako punopravno članstvo u Evropskoj uniji ostaje strateški prioritet, ne možemo da ne primijetimo dugotrajni zamor od procesa proširenja, kako među pojedinim državama članicama Unije, tako i među državama kandidatima. Upravo je „evropski put“ Srbije dobar primjer dužine i složenosti tog procesa. Status kandidata stekli smo 2012. godine, a pristupne pregovore započeli još 2014. godine – prije više od dvanaest godina. Građani Srbije stoga s pravom očekuju jasniju perspektivu i konkretnije rezultate procesa u kojem naša zemlja učestvuje duže od jedne decenije. U okolnostima u kojima nije izvjesno da će do narednog proširenja Evropske unije doći u bliskoj budućnosti, nastojali smo da budemo konstruktivni i da ponudimo praktične načine za prevazilaženje postojećeg zastoja. Zato smo predložili da se Zapadnom Balkanu omogući postepeno uključivanje u jedinstveno evropsko tržište i pristup šengenskom prostoru i prije punopravnog članstva u Evropskoj uniji. To ne bi predstavljalo zamjenu za članstvo, niti snižavanje naših ambicija, već konkretan i pragmatičan put naprijed, koji bi građanima i privredama regiona omogućio da osjete opipljive koristi evropske integracije i pomogao da se prevaziđe zastoj u kojem se proces proširenja predugo nalazi. Međutim, stabilna i integrisana Evropa, čiji je Srbija dio, i naš „evropski put“ ne znači odricanje od tradicionalnih prijateljstava zahvaljujući kojima je Beograd jedna od rijetkih evropskih prestonica iz koje možete letjeti direktno u Sjedinjene Američke Države, Narodnu Republiku Kinu i Rusku Federaciju. Posebnu zahvalnost za podršku tokom pandemije Kovida kao i zbog ogromnih ulaganja i investicija u Srbiju dugujem predsjedniku Narodne Republike Kine Si Đinpingu, uz nadu da će njegovi razgovori sa predsjednikom Trampom biti produktivni i doprinijeti stabilizaciji prilika u svijetu. Istovremeno, njegujemo veze sa tradicionalnim prijateljima i partnerima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, sa kojima smo nedavno u Beogradu obilježili 65. godišnjicu Prve konferencije nesvrstanih zemalja, održane u našem glavnom gradu 1961. godine. Naša otvorenost je izraz naše razvojne strategije, istorije i našeg razumijevanja sveta. Srbija vjeruje da države mogu da imaju jasan kurs i sopstvene interese, a da pritom ne zatvaraju vrata onima sa kojima se u svemu ne slažu. Uostalom, svijet u kojem razgovaramo samo sa onima koji misle isto kao mi ne bi imao mnogo potrebe za diplomatijom. Sloboda i nezavisnost u donošenju odluka za Srbiju su najviše vrijednosti – naveo je on.
Upozorio je na sve više sukoba, kao i da slabe mehanizmi kontrole naoružanja.
– Moramo da predvidimo posljedice svijeta u kojem se sila ponovo sve otvorenije predstavlja kao najpouzdanije sredstvo politike, u kojem rastu vojni budžeti, umnožavaju se sukobi, slabe mehanizmi kontrole naoružanja, a kanali komunikacije nestaju upravo onda kada su najpotrebniji. Zato moramo da postavimo pitanje koje je neophodno: Gdje su Ujedinjene nacije u takvom svijetu? Savjet bezbjednosti je često blokiran upravo u krizama u kojima bi trebalo da bude najaktivniji. Drugi djelovi sistema UN suočavaju se sa finansijskim pritiscima, preklapanjem nadležnosti, birokratizacijom i opravdanim zahtjevom država članica da vide više konkretnih rezultata. To su stvarni problemi i nema koristi od toga da ih uljepšavamo, ali iz toga nikako ne slijedi da su nam Ujedinjene nacije manje potrebne. Potrebne su nam možda više nego ikada, samo moraju biti efikasnije, usmjerenije i spremnije da se bave pitanjima zbog kojih su i stvorene.
Države tokom prethodnih osam decenija nisu dolazile u ovu zgradu zato što su imale iste interese, nego zato što su shvatile da je prevelika cena rešavanja neslaganja putem oružja. Zato je nastao multulateralizam i zato smo danas ovde. Srbija podržava UN i reformu sistema UN kako bi Organizacija bila efikasnija i prilagođenija današnjoj realnosti. Zalažemo se za reprezentativniji SB UN, kroz veću zastupljenost zemalja u razvoju, posebno s afričkog kontinenta, kao i kroz inkluzivniju regionalnu predstavljenost i uključivanje dodatne stolice za Istočnoevropsku grupu zemalja. Međutim, bez pravog povratka principima oko kojih smo se već dogovorili, neće očekujem da će biti pomaka u pogledu konkretnih rezultata ove Organizacije. Mir nije jedini test naše sposobnosti da upravljamo promenama. Nalazimo se usred tehnološke transformacije čiji domet tek počinjemo da razumemo. Veštačka inteligencija već menja ekonomiju, obrazovanje, medicinu, bezbednost, tržište rada i način na koji države funkcionišu. Ona može da donese ogromnu korist čovečanstvu. Može i da produbi postojeće nejednakosti, omogući nove oblike manipulacije i stvori bezbednosne rizike koje pre samo nekoliko godina nismo mogli ni da zamislimo. Tokom našeg rukovodećeg ciklusa u Globalnom partnerstvu za veštačku inteligenciju – GPAI, kojim je Srbija predsedavala 2025. godine, jedan od naših prioriteta bio je da tehnološki napredak ostane povezan sa bezbednošću, ljudskim pravima, vladavinom prava, odgovornošću i smanjivanjem digitalnog jaza. Beogradska ministarska deklaracija dobila je podršku 44 države članice i Evropske unije i potvrdila potrebu za bezbednom, održivom i čoveku usmerenom veštačkom inteligencijom. Što tehnologija postaje moćnija, to ljudi koji njome upravljaju moraju biti odgovorniji. Možemo imati najsavremenije algoritme, kvantne računare, bespilotne sisteme i veštačku inteligenciju sposobnu da za nekoliko sekundi obradi ono za šta su nam nekada bile potrebne godine, ali ako istovremeno dozvolimo da se osnovna pravila međunarodnog poretka primenjuju selektivno, onda tehnološki napredak neće učiniti svet sigurnijim. Samo će nas učiniti tehnološki naprednijim u svetu koji je politički sve manje predvidljiv. Ako želimo da odgovorno upravljamo transformacijom koja dolazi, prvo moramo da učvrstimo temelje na kojima počiva međunarodni poredak. Ti temelji su jednostavni i odnose se na suverenu jednakost država., na poštovanje teritorijalnog integriteta, na zabranu upotrebe sile osim u slučajevima koje Povelja UN jasno predviđa i na obaveza da pravila ne menjamo od slučaja do slučaja- kazao je on.
Najavio je EKSPO 2027.
– Uvažene kolege, Vi koji znate Srbiju i naš region, a i vi koji ste manje upoznati s ovim delom sveta, želim da izrazim zahvalnost svima koji ste ukazali čast Srbiji potvrđivanjem učešća na specijalizovanoj izložbi EKSPO 2027, koja će sledeće godine biti održana u Beogradu pod temom „Play for Humanity: Sport and Music for All“. U Beogradu će se susresti kulture, nauka, sport, tehnologija, privreda i mladi ljudi iz svih krajeva sveta i radujem se što ćemo ugostiti veliki broj država koje su danas u ovoj sali – naveo je on.
Ukazao je na pozitivnu ulogu Srbije u očuvanju mira.
– Na početku sam govorio o poverenju i odgovornosti i želim tu i da završim. Poverenje nećemo vratiti velikim deklaracijama ako posle njih nastavimo da postupamo kao ranije. Svako od nas mora da počne od sopstvenih odluka. Srbija to pokušava da čini čuvajući mir u svom okruženju, učestvujući u mirovnim misijama daleko od svojih granica, pomažući drugima kada su ugroženi, razgovarajući i sa onima sa kojima se ne slaže i ispunjavajući obaveze koje preuzima. Ono što će vratiti poverenje u međunarodno pravo i u Organizaciju Ujedinjenih nacija jeste više poteza poput ovih. Hvala vam – zaključio je on.
Bonus video:
Komentari (0)