Novinar i publicista Vladimir Vuković već godinama je na udaru crnogorskih tajnih službi.

U javnosti je poznat po tome što je razobličavao zloupotrebe režima Mila Đukanovića, ali i po tome što je, krajem prošle godine, uhvatio na djelu agente ANB-a koji su ga bez naloga pratili i prisluškivali. Time je javnost dobila prvi put konkretne dokaze da se u Crnoj Gori tajna policija izgleda ne vodi zakonom, već političkim nalozima i osvetničkim porivima.

U razgovoru za „Borbu“, Vuković govori o tom slučaju, o novim saznanjima o praćenju u Beogradu, o umreženosti politike, službe i stranih centara moći, kao i o tome šta sve to znači za slobodu medija u „zarobljenoj državi“.

Borba: Gospodine Vukoviću, javnost zna da ste prošle godine otkrili da ste bili pod prismotrom ANB-a, a ovih dana govorite i o praćenju u Beogradu. Možete li nam opisati kako je sve počelo i kako ste shvatili da ste pod nadzorom?

Moram da naglasim jednu stvar, javnost nije čula ni trećinu onoga što je trebalo da čuje o mom slučaju. Ono što se meni desilo krajem prošle godine nije samo privatni problem jednog čovjeka – to je bilo ogledalo države i pokazatelj koliko je sistem duboko zaražen zloupotrebama.

Uhvatio sam agente ANB-a na djelu, pratili su me, snimali i prisluškivali, sve bez sudskog naloga. Zaplijenjena im je oprema, jedan agent je u panici pobjegao. Dok sam čekao policiju, dva puta je pokušano da se službeno vozilo ukloni – nisam dozvolio, iako su bili spremni da upotrebe silu. Kada je javna policija stigla, dokazi su već bili u rukama javnih organa reda, zapisnički ovjereni.

Da sam pod mjerama, nije mi bilo teško da zaključim. Imam bezbjednosnu kulturu, jer sam i u vrijeme Mila Đukanovića bio predmet nadzora. Imam iskustvo, imam izvore i znam kako izgledaju metode njihovih operativaca. Često sam ih u prošlosti dovodio u apsurdne situacije, upravo onda kada su mislili da nadmudruju mene, moju porodicu i moje prijatelje.

Zato i kažem – u slučaju u Podgorici lovci su postali lovina. Ako isto rade u Beogradu, onda sami neka izračunaju šta sve rizikuju i koliko su svojih saradnika ofirali u srpskoj prijestonici. To je ozbiljna stvar, a javnost tek treba da sazna punu istinu.

„Ni trećina se nije čula o slučajevima praćenja, Sreten Kankaraš je siva eminencija i on vuče konce“

Borba: U javnosti ste pominjali da imate konkretne dokaze – snimke, oznake, detalje praćenja. Koji je stvarni motiv ANB-a i ko naređuje takve akcije?

Dokazi postoje. Ja ih čuvam. Jedan dio sam pustio u javnost, da pokažem da nije riječ o teoriji zavjere već o činjenicama. Drugi dio čuvam za pogodan trenutak, jer znam kakvu težinu nosi.

ANB u mom slučaju nije imala nijedan pravni razlog. Razlog je isključivo politički. Služba je zloupotrebljena da bi se diskreditovali oni koji su označeni kao neprijatelji režima. To je matrica koja nije nestala poslije 30. avgusta 2020., i to je ono što me najviše ljuti.

U Podgorici postoje politički centri moći koji imaju direktnu liniju ka agentima najvišeg ranga. Na dnevnom nivou razrađuju strategije – koga napadati, koga kompromitovati, koga ućutkati. Ja znam ko su ti ljudi. Znam imena i prezimena, znam kodna imena, znam njihove zadatke i scenarije.

Da kažem konkretno, Sreten Kankaraš je siva eminencija, čovjek koji iz sjenke vuče konce i izdaje naloge. Upravo on je naredio da od mene naprave metu a prije njega je to na drugom nivou pokušao njegov zemljak i najbliži prijatelj, funkcioner Pokreta Evropa sad, koji je pokušao jednog člana moje porodice da ostavi bez posla isključivo zbog mene. Tada sam reagovao tako što sam hitno došao u Podgoricu i sredio stvar na svoj način. Za sve ovo što vam kažem postoje svjedoci i dokazi.

Reakcija na akciju protiv mene izazvala je potrese unutar službe, ali niko od stvarnih vinovnika nije odgovarao. Zato što sistem štiti sebe. Čak je tražena i međunarodna pomoć – od jedne moćne NATO službe, u čije je sjedište putovao visokopozicionirani agent ANB-a, tražeći uputstva.

Prema mojim saznanjima, na jednom sastanku u ANB rečeno je doslovno – Vladimira Vukovića treba stalnim nadzorom kompromitovati. To im je bila i ostala strategija.

Da podsjetim, ovo rade isti oni „jastrebovi“ iz vremena Đukanovića, ljudi koji su uništavali dokumentaciju na Žabljaku, koji su vodili najprljavije operacije Agencije za nacionalnu bezbjednost. I danas, oni upravljaju sudbinama ljudi, bez ikakvog legitimiteta a pridružili su im se oni koji su postali vlast u međuvremenu a sarađivali su sa bivšim režimom. Mi koji smo se borili protiv Mila Đukanovića i njegovih satrapa postali smo im nezgodni svjedoci i zato žele da se obračunavaju sa nama.

„Crna Gora pristaje na svaku ucjenu Zagreba i na svakom primjeru je klasična kapitulacija“

Borba: Intrigantna je informacija da hrvatski ambasador često posjećuje ANB. Ovo dolazi u momentu kada iz Zagreba stižu snažni pritisci – oko Prevlake, broda Jadran, Morinja, pa i simboličkih pitanja kao što je naziv bazena u Kotoru. Koliko je ta veza opasna?

Ono što danas vidimo jeste da ANB radi po diktatu da izbaci Milana Kneževića iz izvršne vlasti. To je prvi korak. Sledeći je napad na Andriju Mandića. Cilj je jasan – srpski narod i njegovi politički predstavnici da budu vraćeni u položaj kakav su imali prije 2020. godine.

Ja ću vam dati jedan primjer. Kada je Ivica Janović, bivši državljanin Hrvatske, postavljen za v.d. direktora ANB-a, u Kotor je došla delegacija hrvatske SOA. Janović ih je lično ugostio. Kada su došli do katoličke katedrale u tom gradu, svojim saradnicima je naredio da ostanu ispred, a on je sa Hrvatima ušao unutra i zadržao se duže vrijeme. To nije ponašanje šefa jedne državne službe, to je direktna kompromitacija.

Zato ga sada prvi put pitam javno – šta je bila tema sastanka na takav način, čija pravila su bila tema i jeste li prihvatili kakvu ulogu toga dana?

Danas vidimo posljedice, po mom dubokom mišljenju i toga sastanka. Crna Gora pristaje na svaku ucjenu Zagreba i na svakom primjeru je klasična kapitulacija. Ako tome dodate ono što ja znam a što nije javno vidljivo, dobijate potpunu sliku.

I zato nemam dilemu, iako nisam lično vidio hrvatskog ambasadora kako ulazi u ANB osim one oficijelne fotografije sa navodno prvog sastanka sa Ivicom Janovićem, vjerujem Milanu Kneževiću. Jer sve se uklapa sa nekim saznanjima koja imam.

Ovo je poražavajuće i ponižavajuće. I svako ko digne glas protiv ovog procesa postaje meta. Ali neka znaju, imena, prezimena, kodna imena – sve mi je poznato. I ako nastave sa ovom sramnom praksom, sve će biti objavljeno i neka ne misle da je moja dobronamjernost bezgranična, ne zbog njih, već zbog naroda i Crne Gore koju volim.

Borba: Šta sve ovo govori o odnosu države prema novinarima i slobodi medija u Crnoj Gori?

O kakvoj državi govorimo? O zarobljenoj Crnoj Gori, koja ni nakon pet godina nije uspjela da se oslobodi kandži mafije i parapolitičkih struktura. O državi u kojoj Milo Đukanović i dalje slobodno šetka Podgoricom, a Duško Marković javno dijeli moralne i političke lekcije. Te dvije slike sve govore i dovoljne su da ne pominjem ništa više, a mnogo čega ima da se kaže. Zbog svega toga danas smo u prilici da svjedočimo da nam sjedište Eparhije budimljansko-nikšićke, manastir Đurđeve Stupove drže pod opsadom i stalnom prismotrom jake snage javne i tajne policije.

U takvoj državi ljudi sa stavom i integritetom postaju mete, a kriminalci vode klanovske ratove u kojima stradaju i nedužni. U toj državi novinari koji kritički misle i političari koji imaju uporište u narodu postaju „državni neprijatelji“.

Moja poruka za kraj je jednostavna – ne zatvarajte oči. Kritikujte. Nemojte pristajati na kompromise, jer oni se uvijek obiju o glavu običnom narodu. Dok mafija drži konce, a pravosuđe izgleda ovako kako izgleda, nema prave slobode za koju smo se borili.

Što se mene tiče, neću stati, ma kolika cijena bila. Imam vjeru u Boga da ja tu cijenu neću platiti. Ali će je zato platiti oni koji danas kreiraju ovu izopačenu stvarnost u Crnoj Gori.

Pogled.me