Srbija nema nikakve veze sa protestima u vezi sa migrantskim pitanjem u Crnoj Gori. U prilog tome govori i činjenica da se niko iz Srbije – ni političke strukture, ni organizacije, ni istaknute javne ličnosti – nije među prvima oglasio na tu temu.
Štaviše, inicijalne reakcije došle su iz same Crne Gore. Prije incidenta na Zabjelu, upravo su pojedini građanski aktivisti, novinari RTCG-a i dio javnosti otvorili raspravu o pitanju stranih državljana, posebno iz Azije i Turske. Učinjeno je to otvoreno i bez skrivenih motiva – iznoseći konkretne podatke, lične utiske i zabrinutost građana zbog naglog rasta broja stranaca koji borave u zemlji.
Ipak, ubrzo je lansiran narativ o “srpskoj umiješanosti” – sa jasnim ciljem da se u javnosti stvori utisak da iza građanskih reakcija stoji politički Beograd. Taj narativ, međutim, ima dublju funkciju: da podijeli društvo i da spriječi formiranje šireg zajedničkog fronta nezadovoljnih građana.
Cilj je da se ne dozvoli da se na istoj strani, makar i privremeno, nađu desno orijentisani Crnogorci i desno orijentisani Srbi, i da se očuva postojeća linija podjela koja se godinama sistematski održava. Jer, svaka ideološka i nacionalna podjela garantuje da društvo ostane fragmentisano, slabo i bez političke alternative.
Upravo zato, širenjem teze o “srpskom uticaju” u vezi sa protestima, određeni mediji i propagandni centri djeluju preventivno – kako se u Crnoj Gori ne bi pojavio snažan desni politički blok po uzoru na one u zapadnoevropskim državama.
Ova konstrukcija, stvorena u političkim i medijskim laboratorijama, nema za cilj istinu, već kontrolu – kontrolu narativa, kontrolu percepcije i, na kraju, kontrolu društva.
Bonus video:
Pogled.me/Borba.me
