Na Balkanu je tradicionalni islam bio i ostao po pravilu umjeren, s dubokom tradicijom suživota, tolerancije i integracije u šire društvene tokove.

Međutim, od devedesetih godina prošlog vijeka, počinje rast uticaja selafističkih i vehabističkih ideja, često podržanih stranim donacijama i dolaskom imama iz zemalja Zaliva. Ove struje dovele su do formiranja manjih, zatvorenih zajednica koje zastupaju strože tumačenje islama, bitno različito od domaćih vjerskih običaja i tradicija.

Takvi oblici islama ne prate lokalnu hanefijsku tradiciju, već nastoje da nametnu model "čistog sunnizma", često u suprotnosti s kulturnim i društvenim kontekstom Balkana.

U nekim područjima, naročito siromašnijim i izolovanim sredinama s mladim i nezaposlenim stanovništvom - selefističke zajednice počele su da privlače pažnju kao potencijalna žarišta radikalizma.

Ideologija i politički kontekst

Jedan od najkontroverznijih momenata u savremenoj istoriji Balkana vezan je za dokument „Islamska deklaracija“, koji je Alija Izetbegović napisao krajem šezdesetih, a objavio 1970. godine.

U tom tekstu on je zagovarao ideju „islamizacije muslimana i muslimanskih naroda“, s ciljem da se islam shvati kao osnova društvenog i moralnog poretka, a ne samo kao vjera.

Kritičari su smatrali da takav pristup može ugroziti sekularnu i multietničku strukturu društva.

Taj kontrast - između teorijskih ideja i političke realnosti - i danas izaziva zabrinutost.

Ratovi i poslijeratni period

Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, a naročito onaj u BiH devedesetih, otvorili su prostor za ulazak stranih boraca i širenje radikalnih ideja.

Dio stranih „muhadžira“ ostao je u zemlji i nakon rata, što je dovelo do pojave lokalnih selefističkih zajednica i manjih grupa koje su zagovarale rigidno tumačenje vjere.

Kasnije su se pojedini propovjednici i aktivisti povezivali s nasilnim oblicima ekstremizma, dok su neki balkanski državljani učestvovali u oružanim sukobima u Siriji i Iraku. Povratnici s tih ratišta postali su predmet bezbjednosne pažnje, jer posjeduju borbeno iskustvo i ideološku motivaciju.

Regionalne specifičnosti

U Bosni i Hercegovini, radikalne islamske zajednice pojavile su se uglavnom u manjim, seoskim sredinama. Pojedine bezbjednosne akcije bile su usmjerene protiv grupa koje su propagirale vehabističku ideologiju.

U Raškoj oblasti / Sandžaku, na granici Srbije i Crne Gore, uticaj selefističkih pokreta ogledao se u pokušajima preuzimanja vjerskih institucija i uvođenja stranih propovjednika, što je u nekim slučajevima izazvalo napetosti unutar same islamske zajednice.

Na Kosovu i Metohiji, poslije rata devedesetih i perioda međunarodne uprave, zabilježen je porast vehabističkih zajednica, najčešće povezanih s organizacijama i donatorima iz Saudijske Arabije. Dio lokalnih vjernika i bivših boraca otišao je na ratišta Bliskog istoka, što je dodatno povećalo zabrinutost zbog radikalizacije mladih.

Bezbjednosni izazovi i rizici radikalizacije

Iako su radikalne grupe na Balkanu malobrojne, bezbjednosni rizici i dalje postoje.

Najveću pažnju državnih organa privlače tri faktora:

  • povratnici sa stranih ratišta,

  • zatvorene zajednice s elementima ekstremne ideologije,

  • i širenje radikalne propagande na internetu.

Povratnici iz Sirije i Iraka predstavljaju potencijalni bezbjednosni rizik, jer posjeduju borbeno iskustvo, kontakte i motivaciju.

U više sredina u BiH, Sandžaku i na tzv. Kosovu zabilježeni su slučajevi regrutacije mladih pod uticajem vjerskog ekstremizma, najčešće putem zatvorenih onlajn kanala.

Stručnjaci naglašavaju potrebu za preventivnim djelovanjem: kroz saradnju državnih institucija, islamskih zajednica i obrazovnih sistema, kao i kroz kontrolu stranog finansiranja koje može biti izvor širenja radikalnih ideja.

Obrazovanjem protiv podjela

Iako u teološkom smislu islam sadrži ideju društva zasnovanog na božanskim zakonima, savremeni muslimanski svijet je duboko raznolik i različito tumači odnos između vjere i države. Na Balkanu, gdje su islamske zajednice kroz vijekove živjele u dodiru s pravoslavnim, katoličkim i sekularnim sredinama, islam je poprimio umjeren, prilagođen oblik koji funkcioniše u okviru postojećih državnih sistema.

Ono što danas izaziva zabrinutost jeste pojavljivanje manjih grupa koje apsolutizuju vjerske zakone i negiraju sekularni poredak, nastojeći da tu ideju nametnu kroz politiku, propagandu ili izolovane zajednice. Takve pojave, iako malobrojne, mogu narušiti povjerenje među vjerskim zajednicama i otvoriti prostor za radikalizaciju.

Zbog toga je važno da države regiona čuvaju ravnotežu između poštovanja vjerskih sloboda i zaštite javne bezbjednosti, ali i da kroz obrazovanje i kulturne programe jačaju znanje o istoriji i zajedničkom porijeklu.

Što su građani bolje upoznati s vlastitom tradicijom, identitetom i međusobnim vezama, to su otporniji na ideološke podjele i vjerski ekstremizam.
Upravo kroz obrazovanje i dijalog moguće je ojačati osjećaj zajedničkog nasljeđa, bez obzira na vjerske razlike, i time spriječiti radikalne interpretacije koje dijele društvo.

Izvor: Pogled/Miroslav Zavidović

Bonus video: