Kada je 2020. godine došlo do smjene dugogodišnjeg režima Mila Đukanovića, mnogi su vjerovali da će Crna Gora konačno početi da vodi samostalnu i odgovornu državnu politiku, oslobođenu pritisaka i diktata spolja.

Ipak, pet godina kasnije jasno je da se suština spoljnopolitičkog kursa nije promijenila - naprotiv, pod novim vlastima Podgorica je nastavila gotovo stoprocentno usaglašavanje sa stavovima Evropske unije, često i u pitanjima koja nijesu u skladu sa nacionalnim i ekonomskim interesima zemlje.

Takav pristup pretvorio je crnogorsku diplomatiju u mehaničko prenošenje briselskih saopštenja, bez analize, zadrške ili realne debate.

Dok zvaničnici u Briselu očekuju „dokaz lojalnosti“ od kandidata za članstvo, Crna Gora im to pruža bez rezerve - čak i kada to znači udaljavanje od tradicionalnih saveznika i partnera na Istoku.

Jedini suveren put vodi kroz Beograd

Za razliku od većine zemalja regiona, koje se povijaju pred svakim zahtjevom evropskih kancelarija, Srbija je ostala jedina država na Balkanu koja vodi suverenu spoljnu politiku.

Beograd ne donosi odluke po diktatu, već u skladu sa procjenom sopstvenih interesa - bilo da je riječ o bezbjednosti, energetici, vojsci ili odnosima sa velikim silama.

Vojna neutralnost, na kojoj Srbija insistira od 2007. godine, postala je temelj njenog međunarodnog položaja. Dok druge zemlje trče da se svrsta-ju pod neki blok, Srbija sama gradi svoju odbranu i čuva pravo da o sopstvenoj sudbini odlučuje samostalno.

Sankcije i „bratstvo“ po naređenju

U trenutku kada su gotovo sve zemlje regiona uvele sankcije Rusiji, Srbija je ostala jedina evropska zemlja koja je odbila da kazni svog tradicionalnog saveznika.

Taj potez, iako pod pritiscima Zapada, pokazao je da su principijelnost i istorijska zahvalnost važniji od kratkoročnih političkih poena.

Crna Gora je, s druge strane, bez dileme i diskusije podržala sve pakete evropskih sankcija, uključujući one koje pogađaju njenu privredu, turizam i energetsku stabilnost. Time je jasno stavila do znanja da je spremna da slijedi tuđe interese, pa i po cijenu sopstvenog razvoja.

Pitanje tzv. Kosova - linija koja razlikuje države od poslušnika

Najjasniji test državnog dostojanstva jeste odnos prema tzv. Kosovu.

Srbija, uprkos pritiscima i ucjenama, nikada nije priznala jednostrano proglašenu nezavisnost i ostala je dosljedna međunarodnom pravu.

Nasuprot tome, Crna Gora je još 2008. stala na stranu separatizma, a ni poslije 2020. godine nijedna nova vlast nije imala hrabrosti da preispita tu odluku.

Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je duboko briselska matrica ušla u političko tkivo Crne Gore - do te mjere da se i promjena vlasti pokazala samo kao promjena personalnog dekora, ne i državne filozofije.

Između poslušnosti i suvereniteta

Dok Crna Gora i ostale države regiona čekaju instrukcije iz Brisela, Srbija pokazuje da se može opstati i između Istoka i Zapada, bez poniženja i bez tutorstva.

Takva pozicija nije laka, ali jeste jedina istinski državna.

U vremenu kada se „evropske vrijednosti“ sve češće svode na slijepo praćenje političkih naloga, suverenost Srbije postaje rijetkost i primjer da Balkan još nije izgubio pravo na sopstveno mišljenje.

Izvor: Pogled/Miroslav Zavidović

Bonus video: