Jedan od najzanimljivijih društvenih fenomena u Srbiji posljednjih godina jeste naglo „buđenje“ dijela građana koji su decenijama bili van političkog života.
Riječ je o ljudima koji nisu izlazili na izbore, nisu pratili političke procese, niti su pokazivali interesovanje za istorijske, državne ili geopolitičke teme. Politika je za njih bila nešto prljavo, dosadno ili besmisleno.
Promjena, međutim, nije došla kroz klasične političke kanale.
Ekologija kao emocionalni okidač
Teme zaštite životne sredine pokazale su se kao idealan ulaz za aktiviranje apstinenata. Za razliku od ideoloških ili nacionalnih pitanja, ekologija djeluje moralno čisto, univerzalno i van političkih podjela. Ona ne zahtijeva predznanje, niti dublje razumijevanje sistema - dovoljna je emocionalna reakcija: strah, bijes ili osjećaj ugroženosti.
U tom trenutku dolazi do prelomne tačke: apstinent više nije „van sistema“, već postaje dio digitalne zajednice koja mu nudi jednostavne odgovore, jasnog krivca i osjećaj pripadnosti.
Virtuelni baloni i efekat eho-komore
Psihološki gledano, novoprobuđeni pojedinac ulazi u tzv. eho-komoru, tj. virtuelni prostor u kojem se ponavljaju iste poruke, iste interpretacije i isti zaključci. Algoritmi društvenih mreža tu igraju ključnu ulogu, jer korisniku serviraju isključivo sadržaj koji potvrđuje već usvojeni narativ.
Tako se kod politički neiskusnih ljudi stvara utisak da „svi misle isto“, da je istina očigledna i da je svako drugačije mišljenje ili zlonamjerno ili glupo. Kritičko razmišljanje se ne razvija - ono se zamjenjuje ponavljanjem parola.
Profil „novoprobuđenog“ građanina
Zajedničke karakteristike ovog profila su:
-odsustvo političkog iskustva i istorijskog konteksta
-oslanjanje na emocije umjesto na analizu
-visoko povjerenje u informacije koje dolaze iz „njihovog kruga“
-potpuno odsustvo interesovanja za posljedice političkih promjena
Takvi pojedinci ne postavljaju pitanje „šta poslije“, niti ih zanima kako funkcioniše država. Politika za njih ostaje crno-bijela: dobro protiv zla, mi protiv njih.
Od građanske brige do političke konfrontacije
Kako je vrijeme prolazilo, ovaj sloj stanovništva postepeno je uvučen u oštru političku konfrontaciju, koja je svoju kulminaciju doživjela 2025. godine. Tema ekologije ostala je u drugom planu, dok je primarni fokus postala borba protiv aktuelne vlasti, personalizovana i radikalizovana.
Ono što ostaje kao otvoreno pitanje jeste uloga spoljnog uticaja u ovom procesu. Ne kao direktna komanda, već kao sofisticirano usmjeravanje kroz finansiranje tema, narativa i digitalnih platformi koje oblikuju javno mnjenje bez vidljivog političkog pečata.
Put bez jasne vizije kraja
Fenomen buđenja apstinenata u Srbiji ne može se posmatrati isključivo kao spontani građanski pokret. On nosi jasne elemente psihološkog i medijskog oblikovanja, pri čemu je ekologija poslužila kao početni katalizator, a politika kao krajnja destinacija.
Najveći problem nije u protestu ili neslaganju, već u činjenici da je značajan broj ljudi ušao u političku arenu bez znanja, bez konteksta i bez interesovanja za posljedice, što ih čini lako upravljivim u vremenima društvenih turbulencija.
Izvor: Pogled/Miroslav Zavidović
Bonus video: