Prvo su govorili - kolektor im preči od stabilnosti parlamentarne većine. Sada, kada su srpski predstavnici vlasti predložili legitimne zahtjeve kojima bi ispravili decenijsku nepravdu prema srpskom narodu, ista priča se prepakovala u drugu ambalažu.

Sada se gura narativ da bi Srbi da izdaju biračko tijelo, da se zacementiraju u opoziciju, a oni koji su im dali povjerenje - da izvise. A suština je zapravo potpuno suprotna. Po prvi put se, sa pitanjima povratka srpskog jezika kao službenog i ispravljanja nepravde prema trobojki kao istorijskom simbolu, nastoji da se upravo ti glasači koliko-toliko ispoštuju.

Vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj većinski jezik nema status službenog sada ima priliku da prestane s očiglednom diskriminacijom. I, umjesto da Spajić, kao neko čiju su Vladu Srbi dočekali s određenim očekivanjima, objeručke prihvati i uđe u istoriju, on gleda pošto-poto da se o sva prava srpskog naroda ogluši.

Spajiću puna usta evropskih vrijednosti, demokratije i ljudskih prava, a kad treba Srbima dati minimalna ljudska prava - nije vrijeme, ne može biti, skrećemo s EU puta. Premijer kome je polovina stanovništva države prepreka za evropske integracije, nije neko ko drži ni do zemlje, ni do Evrope, a ni do vlasti. Bilo kakav zahtjev srpskih predstavnika, bez kojih, podsjećamo, iste ove Spajićeve Vlade ne bi bilo, za njega je isticanje identitetskih podjela i pravljenje razdora među građanima.

Očito da mu Srbi nisu građani. Tobože premijer čitavog naroda, a ne može se udostojiti makar da čuje zahtjev njenog najvećeg dijela. I to zahtjev upravo onih koji su na svojim plećima izdejstvovali borbu protiv DPS-a dok se on u Singapuru baškario sa Kineskinjama, komunistkinjama i budistkinjama.

Dok je Spajić živio pored kolektora, Srbi su se uveliko protiv kolektora borili. I nisu očekivali da će im ga on, bilo iz Singapura, bilo iz Brisela, instalirati pored kuće.

Srbi žele dijalog, ne diktaturu, kao što žele i da ostanu dio vlasti, a ne da se vrate u opoziciju u čijim su klupama bili proganjani, ponižavani, tučeni i šta sve ne. Ali, Spajić upravo ovakvim ponašanjem koje i proganja i ponižava (ruku na srce, ne tuče, zasad samo sa podignutim pendrekom puni marice u Botunu), tjera Srbe.

Danas je to tjeranje iz Vlade, a sjutra vrlo lako može biti i oživljavanje poznatih izjava bivšeg režima koji bi Srbe na traktorima izbacili iz zemlje.

Da li smo se za ovo borili, Spajiću? I sa kim bi vlast pravio kad ih otjeraš, ako ne s pristalicama istog onog Mila protiv kojeg si navodno bio, a čije si sve tekovine sačuvao?

Ako bi Srbi digli ruke od ovih legitimnih zahtjeva, isti ljudi koji ih danas optužuju za rušenje vlasti optužili bi ih da ne daju fotelje. Da li je zaista problem što Srbi žele da postoje i da imaju neki status u ovoj zemlji, koja se na sva usta diči multikulturalnošću i multietničnošću, a sve što je srpsko obespravljuje – ili upravo to što je PES preuzeo apsolutno sve od DPS-a?!

Pogled.me/Borba.me

Bonus video: