Uoči parlamentarnih izbora u Srbiji, zakazanih za 25. oktobar, dio hrvatskih medija sa velikom pažnjom prati završnicu kampanje, studentske proteste i političku budućnost Aleksandra Vučića. Naslovi o masovnim studentskim skupovima, mogućnosti promjene vlasti i političkim slabostima aktuelnog rukovodstva Srbije otvaraju pitanje kako se politička dešavanja u Beogradu predstavljaju hrvatskoj javnosti.
Posebnu pažnju privlači kontrast između afirmativnog izvještavanja pojedinih hrvatskih medija o Studentskoj listi i političkih odnosa Hrvatske prema Srbiji, koje i dalje opterećuju brojna otvorena pitanja.
Riječ je o državi u kojoj je prošle godine više stotina hiljada ljudi prisustvovalo koncertu Marka Perkovića Tompsona, na kojem je zabilježena upotreba ustaškog pozdrava, ali i državi koja je sa Albanijom i predstavnicima Prištine potpisala deklaraciju o odbrambenoj saradnji.
Zbog toga se nameće pitanje: koliko je interesovanje hrvatskih medija za studentski pokret rezultat novinarskog praćenja događaja, a koliko odraz širih političkih očekivanja kada je riječ o budućnosti Srbije?
„Nestvarni prizori iz Beograda“ - Jutarnji o Studentskoj listi
Među primjerima izvještavanja izdvaja se objava hrvatskog Jutarnjeg lista, koji je završni skup Studentske liste na beogradskoj Slaviji predstavio izrazito afirmativnim riječima.
-
Nestvarni prizori iz Beograda! Nepregledna masa studenata i građana preplavila je sinoć Slaviju na završnom skupu Studentske liste uoči nedjeljnih parlamentarnih izbora - objavio je Jutarnji.
Hrvatski medij pozvao je čitaoce i da pogledaju atmosferu sa skupa, opisujući događaj kao veče koje je okupilo ljude iz svih krajeva Srbije.
U drugoj objavi, isti list bavio se predizbornim istraživanjima, uz naslov:
„Ipsos objavio rezultate velike ankete u Srbiji. Naručio ju je Vučić, pogledajte kako stoji“
U propratnom tekstu naglašeno je da se rezultati istraživanja znatno razlikuju od ankete objavljene samo dva dana ranije.
Ovi primjeri pokazuju koliko je srpska predizborna kampanja zastupljena u hrvatskom medijskom prostoru, pri čemu je posebno upadljiv pozitivan ton izvještavanja o završnom studentskom skupu.
Tportal o Vučiću: Od „demokratskog trika“ do Tuđmanove dijagnoze Srbije
Ni hrvatski Tportal nije ostao po strani.
U jednoj objavi prenesen je naslov:
„Analitičar otkrio zašto Vučić toliko opstaje: Koristi najstariji demokratski trik na svijetu“
Uz taj naslov navedena je i ocjena da se u Srbiji, po svemu sudeći, ništa neće promijeniti.
U drugoj objavi Tportal je prenio izjave hrvatske političarke Vesne Škare Ožbolt, uz naslov:
„Tuđmanova dijagnoza Srbije bila je točna“
Posebno je istaknuta njena tvrdnja:
-
Vučić je cijelu kampanju imao Hrvatsku u ustima!
Uvođenje Franje Tuđmana u raspravu o današnjoj političkoj situaciji u Srbiji ima dodatnu istorijsku težinu.
Za srpsku javnost, Tuđmanovo ime neodvojivo je od ratova devedesetih, operacije „Oluja“ i masovnog odlaska Srba iz Hrvatske.
Zato ovakve medijske poruke otvaraju i pitanje koliko su savremene političke ocjene o Srbiji opterećene nasljeđem odnosa između dvije države.
Pola miliona ljudi na Tompsonovom koncertu
Dok hrvatski mediji predstavljaju studentske skupove u Srbiji kao značajne političke događaje, ne može se zanemariti ni atmosfera koja je pratila veliki koncert Marka Perkovića Tompsona na zagrebačkom Hipodromu, 5. jula 2025. godine.
Prema podacima koje su organizatori dostavili Hrvatskoj radioteleviziji, koncertu je prisustvovalo oko 504.000 ljudi.
Svjetski mediji izvijestili su da su među publikom bili vidljivi simboli povezani sa ustaškim režimom, kao i da se čuo pozdrav „Za dom spremni“.
Istorijski značaj tih simbola ne može se odvojiti od činjenice da je ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata sprovodio genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima.
Tompson odbacuje optužbe da veliča ustaški režim, dok kritičari godinama upozoravaju na korišćenje njegove simbolike na koncertima.
Naravno, činjenica da je veliki broj ljudi prisustvovao koncertu ne znači da svi dijele ekstremističke stavove.
Ipak, prisustvo ustaških simbola na događaju takvih razmjera predstavlja ozbiljno pitanje odnosa prema istorijskom nasljeđu i žrtvama.
Upravo zbog toga postoji prostor za kritičko preispitivanje kontrasta između javnog veličanja studentskog pokreta u dijelu hrvatskih medija i neriješenih pitanja istorijskog pamćenja i srpsko-hrvatskih odnosa.
Hrvatska, Albanija i Priština potpisale deklaraciju o vojnoj saradnji
Dodatnu dimenziju ovoj temi daje deklaracija o odbrambenoj saradnji koju su Hrvatska, Albanija i predstavnici Prištine potpisali 18. marta 2025. godine u Tirani.
Dokument predviđa jačanje odbrambenih kapaciteta, saradnju vojnih industrija, unapređenje interoperabilnosti i koordinaciju u oblasti regionalne bezbjednosti.
Iz hrvatskog Ministarstva odbrane saopšteno je da je cilj sporazuma doprinos stabilnosti i bezbjednosti jugoistočne Evrope.
Ipak, ova saradnja otvorila je ozbiljna pitanja u Beogradu, posebno zbog uključivanja Prištine, čiju jednostrano proglašenu nezavisnost Srbija ne priznaje.
Važno je naglasiti da sama deklaracija ne dokazuje postojanje vojnog saveza usmjerenog protiv Srbije. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović takođe je poručio da dokument nije formalni vojni savez.
Međutim, političke posljedice i bezbjednosni značaj ove saradnje predstavljaju legitimnu temu javne rasprave.
U tom kontekstu razumljivo je pitanje kako se pozitivno medijsko predstavljanje političkih promjena u Srbiji uklapa u šire odnose Hrvatske prema Beogradu i Prištini.
I austrijski Der Standard piše o mogućoj promjeni vlasti
Interesovanje za srpske izbore nije ograničeno na hrvatske medije.
Profesor i politički analitičar Florijan Biber objavio je u austrijskom listu Der Standard analizu pod naslovom:
„Vučić posrće. Hoće li doći do promjene vlasti u Srbiji?“
U tekstu se razmatra mogućnost da prijevremeni izbori predstavljaju ozbiljan izazov za aktuelnu vlast.
Biber piše i o ulozi studentskog pokreta, organizacionim problemima protesta i mogućnostima da se nezadovoljstvo građana pretvori u političku promjenu.
Ovaj primjer pokazuje da se izborna kampanja u Srbiji prati i u širem evropskom medijskom prostoru, gdje se o njenom ishodu raspravlja kroz pitanja demokratije, političke stabilnosti i međunarodnog položaja države.
Medijsko interesovanje nije dokaz političke koordinacije
Važno je razdvojiti nekoliko stvari.
Pozitivno izvještavanje hrvatskog medija o Studentskoj listi ne dokazuje da hrvatska država organizuje, finansira ili usmjerava studentski pokret.
Jednako tako, kritički tekstovi o Aleksandru Vučiću nisu sami po sebi dokaz postojanja stranog plana za promjenu vlasti u Srbiji.
Ipak, kada se u kratkom periodu pojavi više tekstova koji afirmativno predstavljaju studentske skupove, analiziraju mogućnost odlaska aktuelne vlasti i kritički govore o državnom rukovodstvu Srbije, opravdano je analizirati politički i urednički kontekst takvog izvještavanja.
Posebno kada su u pitanju mediji iz susjedne države sa kojom Srbija ima složene istorijske odnose, neriješena politička pitanja i različite stavove o statusu Kosova i Metohije.
Koje interese hrvatski mediji vide u promjenama u Srbiji?
Suštinsko pitanje nije imaju li hrvatski mediji pravo da izvještavaju o izborima u Srbiji. To pravo je nesporno.
Pitanje je kakvu sliku o političkim prilikama u Srbiji stvaraju izborom sagovornika, naslova, fotografija i načina predstavljanja pojedinih događaja.
Zbog toga vrijedi uporediti afirmativne opise studentskih protesta sa kritičkim analizama Aleksandra Vučića, ali i ispitati da li isti mediji dosljedno primjenjuju jednake kriterijume u izvještavanju o različitim političkim opcijama.
Bonus video:
Komentari (0)