HDZ iskaznica u Batajnici, blokaderi slavljeni u Hrvatskoj, NDH se relativizuje, a Srbija napada iznutra – Čedomir Antić jasno poručuje: ko slavi sa neprijateljima, sam se imenuje.

Više nije pitanje da li iza blokada i pokušaja destabilizacije i rušenja Srbije stoji strana podrška. Pitanje je samo – koliko je još dokaza potrebno da se to javno prizna i presiječe.

Nezapamćen incident u Novom naselju u Batajnici ogolio je ono o čemu se mjesecima govori. Jednom od blokadera, dok je plaćao na trafici, iz džepa je ispala članska iskaznica Hrvatske demokratske zajednice, izdata na ime Marin Ferinac. Činjenica da članske karte hrvatskih političkih stranaka mogu imati isključivo državljani Republike Hrvatske otvara ozbiljna pitanja – ko su ljudi na ulicama Srbije, u čije ime djeluju i čije interese zastupaju.

Namjerno ili slučajno, javnost je dobila opipljiv dokaz djelovanja Hrvatske protiv ustavnog poretka Republike Srbije. Ono što je do juče nazivano „teorijom zavjere“, danas je ogoljeno – ima ime, prezime i stranačku legitimaciju.

Veze blokadera sa Hrvatskom, kao i sa njenim bezbjednosnim i logističkim strukturama, nisu novost. Poznato je da je Hrvatska omiljena destinacija plenumaša – za „obuke“, kampove i radionice na temu primjene takozvane „blokadne kuharice“. U toj istoj Hrvatskoj dočekivani su kao heroji, u mjestima iz kojih su Srbi etnički očišćeni, dok su istovremeno lagali javnost o „biciklističkom putu do Brisela“, koji se zapravo odvijao automobilima i kombijima.

Podsjetimo i na slučaj Milana Čanka, sina Marije Vasić, optužene za planiranje i poziv na rušenje ustavnog poretka, koji je pozirao u ustaškoj uniformi. Podsjetimo i na činjenicu da je Hrvatska odbila saradnju sa pravosudnim organima Srbije kada je riječ o Mili Pajić i njenoj grupaciji, koja je planirala nasilno preuzimanje vlasti i krvoproliće u Beogradu. Svi oni koji su danas optuženi za rušenje ustavnog poretka, „izvođači“ obojene revolucije, bahati gerilci – sljedbenici politike etničkog čišćenja Srba, učenici Dinka Gruhonjića, danas uživaju „egzil“ u istoj toj Hrvatskoj koja im obezbjeđuje lagodan život.

Kristalno je jasno: hrvatska obavještajna služba promijenila je metod djelovanja. Sa ekonomskog i pasivnog uticaja prešla je na otvorenu materijalnu, logističku i kadrovsku podršku blokaderima u Srbiji. Sa druge strane, blokaderske perjanice sve otvorenije daju izjave u korist Hrvatske, relativizuju NDH, pa čak i sprovode brutalnu istorijsku reviziju u kojoj se ustaše pokušavaju predstaviti kao „humani ljudi“.

U tom kontekstu, riječi profesora Čedomira Antića odzvanjaju jače nego ikad.

„Imali smo jednog srpskog velikana koji je rekao: Do 1941. godine sam bio Srbin, nisam znao zašto, a posle 1941. godine sam bio Srbin i znao sam zašto“, podsjetio je Antić, a zatim precizirao ono što mnogi izbjegavaju da izgovore.

„Ko god je ovde živeo i delio sudbinu ovog naroda, a nije postao Srbin posle ’91, nego je, naprotiv, postao ustaša posle ’91, mi imamo deo elite koji je takav – i to je činjenica.“

Na konstataciju da je „preterano nazivati ih ustašama“, Antić je postavio pitanje na koje niko nema odgovor:

„A kako da ih nazovem?! Kako da nazovem ljude koji idu u Viroviticu da slave sa onima koji su 300 puta napali Srbe?“

To je suština cijele priče. Ne radi se o političkom neslaganju, već o identitetskom otklonu i otvorenom neprijateljstvu prema sopstvenoj državi.

Zato je dodatno zabrinjavajuće kada se u javnom prostoru pojavljuju narativi poput onog Bože Prelevića, koji tragediju Jasenovca pokušava da objasni kroz „odgovornost žrtava“, a ne zločinaca. Takav pristup nije samo istorijski netačan – on je moralno perverzan i duboko opasan, jer briše granicu između genocida i opravdanja zločina.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za Rojters jasno je rekao ono što se vidi na terenu: iza protesta stoje strane bezbjednosne službe, uključujući one iz Hrvatske, Albanije i sa tzv. Kosova, sa ciljem rušenja vlasti i destabilizacije Srbije.

Narodu Srbije, istom onom koji je mučki ubijan u ustaškim krvavim pohodima, potrebna je konkretna zaštita ustavnog poretka. Jer kada se ideologija HDZ-a širi po srpskim fakultetima, a ustaška simbolika i narativi po plenumaškim krugovima, više nema prostora za iluzije.

Kako je Antić rekao – ako nisu ustaše, kako drugačije da ih nazovemo?

Bonus video: