Dejan Stanković podnio je ostavku na mjesto trenera Crvene zvezde poslije eliminacije od Hapoela Ber Ševe u trećem kolu kvalifikacija za Ligu šampiona, a odluku je, prema informacijama Sportala, igračima saopštio neposredno nakon utakmice.
Teško je pobjeći od činjenice da veliki dio odgovornosti za evropski neuspjeh pripada upravo treneru. Stanković je birao tim, taktiku i izmjene, a u utakmici u kojoj je Zvezda morala da pokaže kvalitet i karakter nije pronašao rješenje.
Ali postoji i druga strana priče.
Dejan Stanković nikada nije bio samo trener Crvene zvezde. Upravo zbog emocije koju ima prema crveno-bijelom grbu, čini se da mu je u najtežem trenutku bilo nemoguće da napravi onu distancu koja je treneru ponekad neophodna.
Na kraju su emocije pobijedile.
Kada ljubav prema Zvezdi postane teret
Stanković je tokom utakmice izgubio mirnoću, a u 57. minutu dobio je i crveni karton zbog protesta. Dok je odlazio prema tunelu, sa dijela istočne i zapadne tribine dočekali su ga zvižduci. Da je zvižduka sa tih tribina bilo potvrđuju i izvještaji sa stadiona, dok se navodi da se Sever nije priključio takvoj reakciji.
I upravo tu treba postaviti pitanje koje nema veze sa tim da li je Stanković pogriješio.
Da li je Dejan Stanković zaslužio takav ispraćaj sa Marakane?
Kritika igre i trenera je legitimna. Navijač koji plati kartu ima pravo da bude nezadovoljan. Ali postoji ogromna razlika između kritike poslije utakmice i zvižduka sopstvenom timu i treneru dok utakmica još traje i dok još postoji nada da stvari mogu da se promijene.
Takva reakcija dijela publike teško može da pomogne ekipi koja se već nalazi pod ogromnim pritiskom.
Fudbal nije tiket na kladionici, niti je Crvena zvezda proizvod koji mora da ispuni očekivanja svakoga ko je unaprijed upisao pobjedu.
Razmaženi dio publike zaboravio šta znači biti uz svoj klub?
Posebno zabrinjava koliko se posljednjih godina kod dijela publike stvorilo očekivanje da Zvezda mora svakoga da pobijedi samo zato što je favorit.
Kada ne ide - kreću nervoza, psovke i zvižduci.
A evropski fudbal tako ne funkcioniše.
Može se izgubiti od slabijeg protivnika. Može trener da pogriješi. Može ekipa da odigra katastrofalno. Upravo tada se, međutim, vidi razlika između navijanja za rezultat i navijanja za klub.
Zviždati sopstvenoj ekipi dok još pokušava da se vrati u utakmicu djeluje nezrelo i neodgovorno prema timu kojem je upravo tada podrška najpotrebnija.
Stanković jeste odgovoran za rezultat. Ali odgovornost za rezultat nije isto što i pravo da se zaboravi ko je Dejan Stanković za Crvenu zvezdu.
Sever ostao uz Zvezdu
Dok je dio stadiona gubio strpljenje, najvjerniji navijači sa sjeverne tribine nastavili su da pružaju podršku ekipi i nijesu se priključili zvižducima upućenim Stankoviću. I drugi izvještaji sa Marakane posebno bilježe tu razliku u reakcijama tribina.
To možda najbolje pokazuje dvije potpuno različite predstave o tome šta znači biti navijač.
Jedna kaže: podržavam te dok pobjeđuješ.
Druga kaže: uz tebe sam i kada ne ide.
I zato ne bi bilo iznenađenje ako je upravo atmosfera koja je nastala na stadionu dodatno pogodila čovjeka kojem Zvezda nikada nije bila samo posao.
Prema informacijama koje su se pojavile u medijima, Stanković se poslije utakmice oprostio od igrača i saopštio im da odlazi.
Deki je pogriješio, ali je odluku donio srcem
Od odgovornosti za poraz Dejan Stanković ne treba da bude amnestiran. On je trener, on je birao tim i taktiku i na njemu je bilo da pronađe način da Zvezda prođe dalje.
Nije uspio i kritika zbog toga je potpuno legitimna.
Ali upravo je način na koji je reagovao poslije poraza pokazao ono što je kod Stankovića istovremeno i najveća snaga i najveća slabost - prema Crvenoj zvezdi nikada nije umio da bude ravnodušan.
Zato njegova odluka da odmah poslije utakmice saopšti igračima da odlazi više liči na reakciju čovjeka kojeg je poraz lično slomio nego na hladnu i unaprijed pripremljenu trenersku odluku.
Možda je trebalo da prespava. Možda je trebalo da sačeka da se emocije smire. A možda je upravo zbog ogromne vezanosti za Crvenu zvezdu bio posljednji čovjek koji je takvu odluku trebalo da donosi nekoliko minuta nakon jednog od najbolnijih poraza.
Tu dodatnu težinu imaju zvižduci koji su stizali sa dijela tribina. Jer jedno je kritikovati trenera zbog taktike i rezultata, a sasvim drugo zaboraviti šta je Dejan Stanković dao Crvenoj zvezdi i šta taj grb za njega predstavlja.
Trener Dejan Stanković može da pogriješi i za svoje greške mora da snosi odgovornost. Ali legenda Crvene zvezde Dejan Stanković zaslužila je više poštovanja u trenutku kada joj je bilo najteže.
Možda će vrijeme pokazati da je odluka o odlasku bila ispravna. Ali način na koji je donijeta ostavlja utisak da Deki nije otišao zato što mu je postalo svejedno, već upravo suprotno, zato što mu je Zvezda značila previše da bi poraz mogao da prihvati hladne glave.
I možda je baš u tome cijela priča o Dejanu Stankoviću i Crvenoj zvezdi. Njegove emocije prema tom grbu nikada nijesu bile gluma, čak ni onda kada su ga koštale.
Pogled.me
Bonus video:
Komentari (0)