U delu zapadnih medija i analitičkih krugova sve češće se može čuti tvrdnja da je BRIKS doživeo poraz ili da se nalazi u fazi stagnacije. Kao argumenti se navode unutrašnje razlike među članicama, spor ekonomski rast pojedinih zemalja ili nemogućnost BRIKS-a da deluje kao jedinstven politički blok. Međutim, takve ocene često promašuju suštinu samog BRIKS-a.

BRIKS nije nastao kao vojni savez, niti kao monolitna politička organizacija koja nameće odluke silom. Njegova snaga ne počiva na pritisku, sankcijama ili dominaciji, već na ideji. U tom smislu, govoriti o „porazu“ BRIKS-a znači pogrešno tumačiti njegovu prirodu i ciljeve.

Osnovna ideja na kojoj BRIKS počiva jeste multilaterizam, odnosno zalaganje za svet u kome više centara moći učestvuje u donošenju globalnih odluka. Za razliku od unipolarnog modela, u kojem jedna sila ili mali broj država diktira pravila, BRIKS promoviše princip ravnopravnosti, uvažavanja različitih interesa i prava država da same biraju svoj razvojni put.

Upravo ta ideja privlači sve veći broj zemalja globalnog juga. Proširenje BRIKS-a i interesovanje novih članica pokazuju da mnoge države ne traže zamenu jednog centra moći drugim, već prostor za saradnju bez političkih uslovljavanja. To je tiha, ali značajna promena u međunarodnim odnosima.

BRIKS, dakle, ne treba posmatrati kroz prizmu klasičnih pobeda i poraza. Njegov uticaj ne meri se vojnom snagom ili brzom političkom reakcijom, već dugoročnim pomakom ka drugačijem, inkluzivnijem svetskom poretku. U svetu koji je sve više opterećen sukobima i podelama, sama činjenica da postoji platforma zasnovana na dijalogu i saradnji predstavlja oblik snage.

Zato tvrdnje o porazu BRIKS-a više govore o očekivanjima i projekcijama onih koji ga posmatraju, nego o realnom stanju. Ako BRIKS zaista počiva na ideji, a ne na sili, onda se njegova važnost ne može meriti kratkoročnim političkim pokazateljima, već sposobnošću da ponudi alternativnu viziju globalnih odnosa.

Bonus video: