Britanski advokat danas je jedan od najpoznatijih stručnjaka za međunarodno krivično pravo, ljudska prava i postupke izručenja.

U Crnoj Gori poznat je i po svom angažmanu u postupku izručenja Duška Kneževića iz Ujedinjenog Kraljevstva, kao i po ulozi u predmetu bivšeg operativca CIA-e Džosefa Asada u slučaju “Držvni udar”.

U razgovoru vođenom neposredno nakon njegove nedavne posjete Kneževiću u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, odsto govori o trenutnom pravnom položaju predsjednika Atlas grupe, postupcima koji se protiv njega i dalje vode, pravnim posljedicama Interpolovih odluka, arbitraži protiv Crne Gore, radu nekadašnjeg Specijalnog državnog tužilaštva, kao i o reformi pravosuđa i izazovima koji Crnu Goru očekuju na putu ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji.

Osvrnuvši se na postupke protiv Asada i Kneževića, odsto je kazao da su ta dva postupka pred Interpolom bili potpuno odvojeni, ali da je u oba slučaja ta međunarodna organizacija zaključila da postoji politička dimenzija postupka.

“Naš stav je od samog početka bio zasnovan na pravnom principu koji se u anglosaksonskom pravu naziva „plod otrovnog drveta“ (fruit of the poisonous tree). Drugim riječima, još tada smo tvrdili da optužbe protiv Duška Kneževića nijesu vjerodostojne upravo zbog načina na koji su nastale i zbog okolnosti u kojima ih je vodio tužilac koji se danas suočava sa optužbama za korupciju”, rekao je odsto u intervjuu za Aplus.

A PLUS: Gospodine KEDMAN, prje nekoliko dana ste posjetili dr Duška Kneževića. Nakon razgovora s njim, kako ocjenjujete njegov trenutni položaj? Iako je oslobođen optužbi u tri predmeta i nema nijednu pravosnažnu osuđujuću presudu u postupcima koji su još u toku, on se i dalje nalazi u pritvoru. Kako gledate na njegov slučaj?

KEDMAN: Prije svega, ovo je, naravno, bio prvi put da sam vidio Duška nakon izvjesnog vremena. Drago mi je što mogu reći da je bio dobrog raspoloženja, ali je istovremeno i dalje zabrinut zbog načina na koji se njegov predmet razvija.

Naravno, u jednom predmetu je osuđen, tako da postoji određeni period kazne koji će morati da izdrži prije nego što bude pušten na slobodu.

Ohrabruje me informacija da bi, koliko sam razumio, uskoro trebalo da bude premješten iz pritvorske jedinice u ustanovu za izvršenje kazne zatvora, gdje očekujem da će uslovi biti bolji. Uslovi u kojima se trenutno nalazi nijesu odgovarajući za lice koje se nalazi u pritvoru.

Jedno od pitanja koje je tražio da razmotrim odnosi se na period koji je proveo u Ujedinjenom Kraljevstvu pod mjerama uz elektronski nadzor (tagged curfew). Prema pravilima koja se primjenjuju u Ujedinjenom Kraljevstvu, taj period mora biti uračunat u izvršenje kazne, bez obzira na to što je riječ o vremenu provedenom prije izručenja.

A PLUS: Da li je taj period koji je dr Knežević proveo pod mjerama nadzora nadzorom u Ujedinjenom Kraljevstvu uračunat u kaznu koju sada izdržava u Crnoj Gori?

KEDMAN: Ne, to se nije dogodilo. Ono što sada moramo precizno utvrditi jeste tačno vrijeme koje je proveo pod režimom elektronskog nadzora. Prema našim proračunima, budući da je više od godinu i po dana svakodnevno bio pod mjerom koja je trajala duže od osam sati, trebalo bi da mu se približno devet mjeseci uračuna u izvršenje kazne.

Ukoliko crnogorske vlasti to ne učine, riječ je o pitanju koje možemo pokrenuti pred nadležnim organima Ujedinjenog Kraljevstva. To nije samo pitanje pravičnosti, već i zakonske obaveze koja proizlazi iz postupka izručenja. Nepoštovanje tog pravila moglo bi imati posljedice i na buduće zahtjeve Crne Gore za izručenje osoba iz Ujedinjenog Kraljevstva.

A PLUS: Istovremeno, protiv dr Kneževića najavljuju se novi krivični postupci, iako nijesu bili obuhvaćeni zahtjevom za izručenje iz Ujedinjenog Kraljevstva. Posebno je značajno što su sve te optužbe pokrenute u vrijeme kada je Specijalnim državnim tužilaštvom rukovodio Milivoje Katnić, kojem se danas koji se danas i sam suočava sa veoma ozbiljnim optužbama.. Kakve su pravne mogućnosti u takvoj situaciji?

KEDMAN: Postoje dva odvojena aspekta tog pitanja. Prvi je da se, u skladu sa pravilima koja uređuju međunarodno izručenje, protiv osobe koja je izručena može voditi postupak samo za ona krivična djela koja su bila obuhvaćena odlukom o izručenju.

Ukoliko tužilaštvo želi da nakon izručenja vodi postupke za druga krivična djela koja nijesu bila obuhvaćena tom odlukom, ne može to učiniti jednostrano. Mora podnijeti poseban zahtjev nadležnim organima Ujedinjenog Kraljevstva, koji se najprije dostavlja Ministarstvu unutrašnjih poslova, nakon čega o njemu odlučuje sudija Westminster Magistrates’ Court. Pri tome će biti neophodno objasniti zbog čega te optužbe nijesu bile podignute ranije i zašto se pojavljuju tek nakon što je izručenje već izvršeno.

Koliko nam je poznato, takva odluka do danas nije donesena. Na osnovu medijskih izvještaja znamo da su crnogorske vlasti prošle godine pokušale da pokrenu i ta pitanja, ali u ovom trenutku nije poznato kakav je ishod tog postupka. Po instrukcijama dr Kneževića kontaktiraću Crown Prosecution Service kako bih utvrdio da li je takav zahtjev uopšte podnesen sudu ili je odbijen prije nego što je došao do sudije.

Drugi aspekt ovog pitanja odnosi se upravo na činjenicu da je sve ove predmete pokrenuo i vodio tužilac Milivoje Katnić, koji se danas i sam suočava sa veoma ozbiljnim optužbama.

Naš stav je od samog početka bio zasnovan na pravnom principu koji se u anglosaksonskom pravu naziva „plod otrovnog drveta“ (fruit of the poisonous tree). Drugim riječima, još tada smo tvrdili da optužbe protiv Duška Kneževića nijesu vjerodostojne upravo zbog načina na koji su nastale i zbog okolnosti u kojima ih je vodio tužilac koji se danas suočava sa optužbama za korupciju.

Ukoliko se sada budu pokušavali pokretati novi postupci ili proširivati postojeći, očekivao bih da tužilaštvo veoma pažljivo preispita postoji li uopšte kredibilitet u radnjama koje je preduzimalo prethodno rukovodstvo Specijalnog državnog tužilaštva.

Jednako tako, ukoliko bi zahtjev za vođenje postupka po novim optužbama bio upućen nadležnim organima Ujedinjenog Kraljevstva, svakako bismo željeli da vlastima Ujedinjenog Kraljevstva predočimo sve okolnosti koje proizlaze iz optužbi protiv Milivoja Katnića, upravo kako bismo ukazali na ozbiljna pitanja koja se odnose na vjerodostojnost tih postupaka.

A PLUS: Vi ste više puta ukazivali na ozbiljne probleme u vezi sa predmetima koje je vodio Milivoje Katnić. Međutim, novo tužilaštvo nastavilo je da vodi predmete protiv dr Kneževića koje je pokrenuo Katnićev tim. Da li to, po Vašem mišljenju, može ukazivati na nastavak politički motivisanog postupanja?

KEDMAN: Ne bih želio da iznosim zaključke koji bi se zasnivali isključivo na pretpostavkama ili spekulacijama.

Međutim, ono što svakako očekujem jeste da tužioci koji danas vode ove predmete veoma pažljivo preispitaju sve što je Milivoje Katnić radio, ne samo u predmetima koji se odnose na Duška Kneževića, već i u svim drugim predmetima koje je vodio.

Ukoliko postoje bilo kakve indicije da su optužbe bile manipulisane ili politički motivisane, onda bi se od države koja želi da postane članica Evropske unije očekivalo da postupi na zreo i odgovoran način.

Treba imati u vidu da je jedan od ključnih kriterijuma za pristupanje Evropskoj uniji upravo postojanje nezavisnog pravosuđa i efikasnog tužilaštva koje djeluje u skladu sa principima vladavine prava.

Ne bih želio da upravo ovakvi predmeti dovedu u pitanje ili kompromituju proces evropskih integracija Crne Gore.

A PLUS: Atlas grupa i njene članice trenutno pred arbitražnim sudom u Hagu potražuju približno 500 miliona eura naknade štete od Crne Gore. Pojedini pravni stručnjaci smatraju da činjenica da dr Knežević vodi postupak protiv države, dok se istovremeno nalazi u pritvoru, može otvoriti pitanje jednakosti procesnog položaja stranaka. Da li, po Vašem mišljenju, između ta dva postupka postoji bilo kakva povezanost?

KEDMAN: O tome je bilo mnogo javnih komentara i evidentno je da postoji značajan broj ljudi koji smatraju da se prema Dušku Kneževiću postupa nepravično upravo zbog arbitražnog postupka koji vodi protiv države.
Mi smo i ranije pisali Vladi Crne Gore naglašavajući da je riječ o dva potpuno odvojena pravna postupka i da ih upravo tako treba posmatrati.

Krivični postupak predstavlja jedno pitanje, dok je arbitražni postupak zbog navodne štete sasvim drugo.

Naravno, bilo bi nerealno tvrditi da između ta dva postupka ne postoji određena praktična povezanost. Svjesni smo da ona može postojati i upravo zbog toga se nadamo da Vlada neće stavljati Duška u nepovoljniji položaj zbog činjenice da protiv države vodi arbitražni postupak vrijedan oko 500 miliona eura.

Istovremeno, činjenica da se nalazi u pritvoru objektivno otežava njegovo aktivno učešće u arbitražnom postupku.

Koliko mi je poznato, a nijesam neposredno uključen u arbitražu, taj postupak je trenutno u zastoju. Nadamo se da će biti nastavljen i da će Vlada konstruktivno učestvovati u njegovom vođenju, bez pokušaja da se on koristi kao razlog za pokretanje novih optužbi ili za njegovo dalje zadržavanje u pritvoru, čime bi mu bilo onemogućeno da štiti sopstvene interese u arbitraži.

Na to ima puno pravo. Očekivao bih da Vlada učestvuje u tom postupku u dobroj vjeri, a moguće je da će u jednom trenutku biti u interesu i Vlade i dr Kneževića da pokušaju da ova pitanja riješe sporazumno, kako bi izbjegli dugotrajan arbitražni postupak. Međutim, to je odluka koju će, prije svega, morati da donese Vlada Crne Gore.

A PLUS: Kampanja pravnog pritiska protiv dr Duška Kneževića, prema njegovim navodima, započela je krajem 2017. godine, nakon što je odbio zahtjev tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da izjavi kako su njegovi zaposleni prali novac za Demokratski front u okviru predmeta poznatog kao „Državni udar“. Vi ste kasnije imali značajnu ulogu u pravnim posledicima tog procesa , prije svega kroz predmet bivšeg operativca CIA-e Josepha Asada. Kako danas gledate na vezu između ta dva slučaja?

KEDMAN: Prije svega, mislim da taj događaj treba nazivati onako kako jeste – navodnim pokušajem državnog udara. Brojne međunarodne organizacije i međunarodni akteri dovodili su u pitanje da li je do pokušaja državnog udara uopšte došlo.
Naravno, nije na meni da o tome donosim konačan sud. To je pitanje o kojem odlučuju sudovi.

Svakako, sudovi su utvrdili da lica optužena za organizovanje državnog udara nijesu kriva, a činjenica je da danas upravo ta lica čine značajan dio aktuelne vlasti u Crnoj Gori.

Međutim, važno je razdvojiti ta dva pitanja.

Moje učešće u predmetu takozvanog državnog udara odnosilo se isključivo na zastupanje Džosefa Asada i prethodilo je mom angažmanu u predmetu Duška Kneževića.

A PLUS: Ali vaše svjedočenje o postupanju SDT u slučaju Džozefa Asada bilo je dio postupka o izručenju dr Duška Kneževića ?

KEDMAN: Dao sam detaljnu izjavu o obrascu postupanja koji je, po mom mišljenju, tada primjenjivalo Specijalno državno tužilaštvo, odnosno o pokušajima da se Džozef Asad navede da da iskaz protiv lidera Demokratskog fronta.

To je, zapravo, jedina stvarna veza između predmeta Džozefa Asada i predmeta Duška Kneževića. A, pozivanje na predmet Džozefa Asada u dokumentaciji za izručenje dovelo je do očiglednog sukoba interesa. Zbog toga sam morao da se povučem sa mjesta pravnog zastupnika Duška Kneževića u postupku izručenja i preuzmem potpuno drugačiju procesnu ulogu. Postao sam svjedok.

A PLUS: Na suđenju Milivoja Katnića i Saše Čađenovića moglo se čuti da ste upravo predmet Džozefa Asada iskoristili kako biste pomogli predmetu dr Duška Kneževića. Kako odgovarate na takve tvrdnje?

KEDMAN: U svim mojim kontaktima sa tužiocima Čađenovićem i Katnićem dao sam detaljnu izjavu nadležnom tužilaštvu u Crnoj Gori. Ta izjava je sastavni dio spisa predmeta.

Pored toga, objavljena je i kompletna WhatsApp komunikacija između mene i Saše Čađenovića. Ta komunikacija nije dostavljena od mene, već je preuzeta sa Čađenovićevog telefona nakon njegovog oduzimanja i danas predstavlja dio javno dostupnog dokaznog materijala.

Ono što je posebno važno jeste da se u nijednoj mojoj komunikaciji sa Specijalnim državnim tužilaštvom iz perioda kada sam zastupao Josepha Asada ime Duška Kneževića uopšte ne pominje.

Zbog toga smatram potpuno besmislenom tvrdnju da sam predmet Josepha Asada na bilo koji način koristio kako bih obezbijedio povoljniji položaj za Duška Kneževića ili za samog Asada. Koliko mi je poznato, protiv gospodina Čađenovića vode se veoma ozbiljni krivični postupci.

A PLUS: Gospodin Katnić se nalazi u pritvoru, dok se gospodin Čađenović brani sa slobode, ali se i dalje suočava sa veoma ozbiljnim optužbama?

KEDMAN: Koliko razumijem, tako je. Naravno, pokušaj da se diskredituje osoba koja je dala iskaz predstavlja jednu od mogućih strategija odbrane. Moja izjava zasniva se na komunikacijama koje je tužilaštvo već imalo priliku detaljno da ispita i koje će, uvjeren sam, detaljno razmotriti i sud.

Zbog toga me takav pristup ne iznenađuje.

Kada nemate uvjerljiv odgovor na činjenice, često pokušavate da diskreditujete onoga ko ih iznosi.

Pretpostavljam da se upravo to sada dešava.

Lično, tome ne pridajem poseban značaj.

A PLUS: Tokom suđenja moglo se čuti i da je gospodin Katnić izjavio kako će se zbog Vašeg postupanja u ovom predmetu obratiti kralju Charlesu III. Kako ste doživjeli takvu izjavu?

KEDMAN: Kralj me do danas nije kontaktirao i siguran sam da Vas neće iznenaditi kada kažem da to ne očekujem.

Pretpostavljam da Njegovo Veličanstvo ima mnogo važnijih pitanja kojima se bavi od predmeta gospodina Katnića ili bilo kakvih navoda koje on iznosi protiv mene.

U Ujedinjenom Kraljevstvu postoje jasno uspostavljene institucije koje se bave eventualnim pitanjima profesionalne odgovornosti advokata.

Imamo Državno tužilaštvo Krune (Crown Prosecution Service), Advokatski savjet (Bar Council) i druge nadležne institucije koje uređuju rad advokata.

Ukoliko gospodin Katnić želi da me diskredituje ili da me zastraši kako ne bih sarađivao sa tužilaštvom, to je njegovo pravo.
Međutim, činjenice govore same za sebe.

A PLUS: Da li očekujete da ćete biti pozvani da svjedočite u postupku koji se vodi protiv Milivoja Katnića i Saše Čađenovića ili smatrate da je Vaša procesna uloga završena davanjem izjave?

KEDMAN: Svoju izjavu sam već dao. Prilikom prethodne posjete Crnoj Gori, kada sam posljednji put razgovarao sa Duškom Kneževićem i obraćao se medijima, posjetio sam i nadležno tužilaštvo, gdje sam dao iscrpan iskaz.

Koliko mi je poznato, nijesam obavezan da prisustvujem glavnom pretresu.

Naravno, ukoliko bi tužilaštvo od mene zatražilo dodatnu saradnju ili prisustvo u postupku, imao bih obavezu da odgovorim tom zahtjevu i svakako bih sarađivao.

Do ovog trenutka takav zahtjev nijesam dobio.

A PLUS: Tokom suđenja otvoreno je i pitanje fotografija lidera Demokratskog fronta. U javnosti su se pojavile tvrdnje da ste upravo Vi Josephu Asadu pokazivali fotografije osoba o kojima je trebalo da govori. Šta se zapravo dogodilo?

KEDMAN: Pratio sam medijske izvještaje o tome i bio sam prilično iznenađen tvrdnjama da sam upravo ja identifikovao te osobe ili da sam Josephu Asadu pokazivao njihove fotografije.

U trenutku kada sam prisustvovao sastanku sa predstavnicima tužilaštva nisam znao ko su ti ljudi.

To sam veoma jasno naveo i u svojoj izjavi tužilaštvu.

Na tom sastanku pokazani su mi odštampani listovi, po jedan za svaku osobu, sa fotografijom i imenom ispod nje. Te dokumente i danas posjedujem i uvjeren sam da bi se forenzičkom analizom moglo utvrditi njihovo porijeklo.

Dakle, nisam mogao znati o kome je riječ prije nego što su mi upravo oni pokazali te materijale.

Odmah nakon sastanka telefonom sam kontaktirao Josepha Asada i objasnio mu šta se dogodilo. Nakon toga sam svojim mobilnim telefonom fotografisao svaki od tih listova i fotografije poslao njemu.

Ukoliko bi tužilaštvo željelo da izvrši uvid u moj telefon, vrlo lako bi moglo utvrditi kada su fotografije napravljene, sa koje lokacije i kada su poslate. Znam tačno gdje sam ih fotografisao – na terasi hotela u kojem sam bio smješten u Podgorici.

Savremena digitalna forenzika može bez ikakvih poteškoća utvrditi vrijeme nastanka i slanja tih fotografija.

Da sam ih posjedovao odranije, ne bi imalo nikakvog smisla da ih fotografišem neposredno nakon sastanka sa tužiocima i tek tada šaljem Josephu Asadu. To jednostavno nije logično.

A PLUS: U Crnoj Gori se, nažalost, često može čuti da logika nije uvijek bila odlučujući faktor…

KEDMAN: Nažalost, malo toga u toj situaciji ima smisla.

Međutim, kao advokat, ne mogu kritikovati način na koji gospodin Čađenović ili gospodin Katnić vode svoju odbranu. Svako ima pravo da odabere strategiju odbrane za koju smatra da mu najviše odgovara.

A PLUS: Postoji još jedna veoma zanimljiva paralela između slučajeva Josepha Asada i dr Duška Kneževića. U oba predmeta Crna Gora je raspisala Interpolove crvene potjernice, a u oba slučaja Interpol ih je kasnije ukinuo uz obrazloženje da imaju pretežno političku dimenziju. Šta, po Vašem mišljenju, te odluke zapravo govore?

KEDMAN: Prije svega, važno je naglasiti da su to bila dva potpuno odvojena predmeta.

U Josephovom slučaju razgovarali smo sa gospodinom Katnićem i gospodinom Čađenovićem o mogućnosti da Joseph Asad dođe u Crnu Goru kao svjedok.

Tokom tih razgovora rečeno nam je da će sve potjernice protiv njega biti povučene i da će Interpol biti obaviješten o njihovom povlačenju ukoliko Josephu bude garantovan bezbjedan dolazak i odlazak iz Crne Gore radi svjedočenja.

Međutim, kasniji razvoj događaja bio je potpuno drugačiji.

Nakon što su uslijedili pokušaji da se utiče na sadržaj njegovog iskaza i nakon prijetnji koje su se odnosile na ono što je bio spreman da izjavi, ta pitanja više nijesu mogla biti riješena dogovorom.

Zbog toga smo osporili Interpolovu crvenu potjernicu.

Interpol je potom donio detaljnu odluku u kojoj je zaključio da postoji politička motivacija, nakon čega je crvena potjernica protiv Josepha Asada izbrisana.

Kada smo kasnije zastupali Duška Kneževića pred Interpolom, iznijeli smo argumente da se i u njegovom slučaju radi o politički motivisanom postupku.

Važno je naglasiti da između ta dva predmeta pred Interpolom nije postojala nikakva procesna ili pravna povezanost.

To su bila dva potpuno odvojena postupka.
Ipak, i u predmetu Duška Kneževića Interpol je zaključio da postoji politička motivacija, zbog čega je i njegova crvena potjernica izbrisana.
Pored toga, postojale su i druge ozbiljne primjedbe koje su se odnosile na način vođenja postupka.

Kompletna odluka Interpola dostavljena je i sudu koji je u Ujedinjenom Kraljevstvu odlučivao o izručenju Duška Kneževića.
Međutim, želim još jednom da naglasim da su to bila dva potpuno odvojena postupka koji nijesu bili međusobno povezani.

A PLUS: Ne pitam Vas da li su ta dva predmeta bila povezana, već šta dvije odvojene odluke Interpola, donesene u različitim postupcima, govore o stanju crnogorskog pravosuđa u tom periodu. Posebno imajući u vidu da se postupci protiv dr Duška Kneževića i danas vode na osnovu optužnica nastalih upravo u tom vremenu. Da li činjenica da je Interpol utvrdio političku motivaciju predstavlja važan element koji bi današnje pravosuđe trebalo da uzme u obzir?

KEDMAN: Protiv Crne Gore doneseno je više odluka, kako od strane Interpola, tako i od strane Evropskog suda za ljudska prava.
To, samo po sebi, ne znači da je kompletan pravosudni sistem korumpiran.

Slične odluke postoje i protiv drugih država, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo.

Postoje predmeti u kojima se utvrđuje politička motivacija ili povrede ljudskih prava i to nije karakteristično isključivo za jednu državu.

Zbog toga ne mislim da bi bilo ispravno zaključiti da je čitav sistem korumpiran samo na osnovu ova dva slučaja.

Međutim, ono što država mora učiniti jeste da ozbiljno preispita način na koji njen pravosudni sistem funkcioniše.

Mora utvrditi da li sistem zaista funkcioniše u skladu sa principima vladavine prava i da li postoje pojedinci koji su svojim postupanjem omogućili ili održavali praksu politički motivisanih ili nezakonitih postupaka.

Smatram da hapšenje Milivoja Katnića i Saše Čađenovića pokazuje da je prepoznato postojanje ozbiljnog problema i da postoji svijest da se taj problem mora riješiti.
Međutim, tada se otvara mnogo važnije pitanje.

Da li je dovoljno preispitati samo jedan predmet ili je potrebno preispitati sve predmete u kojima su učestvovali isti tužioci?

Postoji vrlo slična situacija u Sjedinjenim Američkim Državama.

U Chicagu je pokrenut postupak protiv tužioca zbog navodnog miješanja u nezavisne sudske postupke.

Posljedica toga nije bila preispitivanje samo jednog predmeta.

Američke vlasti morale su preispitati sve predmete u kojima je taj tužilac učestvovao.

Po mom mišljenju, isti princip trebalo bi primijeniti i ovdje.

Ukoliko možete jasno pokazati da je određeni predmet bio rezultat političke motivacije ili koruptivnog postupanja, bilo u tužilaštvu bilo u pravosuđu, tada morate veoma ozbiljno razmotriti da li takav predmet uopšte treba da opstane.

To je bio naš argument od samog početka kada je riječ o predmetu Duška Kneževića.

Kada se glavni tužilac koji je vodio postupak danas suočava sa tako ozbiljnim optužbama — pri čemu ne želim prejudicirati ishod njegovog postupka jer i on ima pravo na pravično suđenje i pretpostavku nevinosti — ipak postoje veoma ozbiljne i vjerodostojne optužbe koje zahtijevaju pažljivo preispitivanje svih predmeta koje je vodio.

Smatram da je predmet Duška Kneževića jedan od najupečatljivijih primjera koji pokazuje zbog čega je takvo preispitivanje neophodno.

Zbog toga vjerujem da i tužilaštvo i Vlada Crne Gore moraju pažljivo ispitati u kojim su predmetima tužioci ili sudije eventualno zloupotrijebili svoja ovlašćenja pokretanjem politički motivisanih postupaka.

Ukoliko je postojao politički uticaj na rad tužilaca ili sudija, to mora biti temeljno ispitano, a odgovarajuće mjere moraju biti preduzete.

Nije dovoljno ukloniti jednog ili dvojicu tužilaca.

Po mom mišljenju, potrebno je ozbiljno preispitati funkcionisanje čitavog sistema.

SLUČAJ DUŠKA KNEŽEVIĆA OBESHRABRUJE POTENCIJLNE UZBUNJIVAČE I INSAJDERE

A PLUS: U Crnoj Gori postoji uvjerenje da je objavljivanje dokaza o korupciji na najvišem državnom nivou predstavljalo jedan od ključnih događaja koji je pokrenuo talas građanskih protesta i, na kraju, doveo do prve demokratske smjene vlasti nakon tri decenije. Imajući to u vidu, kakvu poruku slučaj dr Duška Kneževića danas šalje ljudima koji bi željeli da prijave korupciju ili da, kao uzbunjivači, progovore o zloupotrebama u državnim institucijama?

KEDMAN: Mislim da, nažalost, šalje veoma obeshrabrujuću poruku svima koji razmišljaju da istupe kao uzbunjivači ili insajderi i nadležnim organima dostave informacije o korupciji.

Smatram da primjer Duška Kneževića može snažno odvratiti druge ljude od toga da učine isto.

Međutim, problem sa kojim se suočavate jeste da je u predmetima ove vrste izuzetno teško uspješno procesuirati visoke državne funkcionere, bivše šefove država ili osobe koje su imale značajan politički uticaj ukoliko nemate ljude iz samog sistema koji su spremni da progovore.

Upravo je u tome ironija Duškovog slučaja.

Prema njegovim navodima, on je sam sebe snimio kako daje mito kako bi razotkrio korupciju u državnom vrhu. Međutim, na kraju je upravo on bio krivično gonjen, dok osoba koja je mito primila nije.

To predstavlja veoma ozbiljan problem, posebno ako se ima u vidu njegovo objašnjenje da je to učinio upravo kako bi razotkrio razmjere korupcije u tadašnjoj vlasti.

Na kraju je, nažalost, jedino on bio predmet krivičnog gonjenja.

Ukoliko Crna Gora želi da međunarodnoj zajednici, a posebno Evropskoj uniji, pokaže da zaista reformiše pravosudni sistem i da poštuje evropske standarde zaštite uzbunjivača, onda će sva ova pitanja morati biti adekvatno riješena.

Moja stvarna zabrinutost jeste to što se to do danas nije dogodilo.

A PLUS: Imajući u vidu sve okolnosti o kojima smo razgovarali – način vođenja postupaka, Interpolove odluke, optužbe protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca i širi politički kontekst – kako ocjenjujete pravni položaj dr Duška Kneževića ukoliko njegov predmet jednog dana dođe pred Evropski sud za ljudska prava?

KEDMAN: Kada budu iscrpljena sva pravna sredstva pred domaćim sudovima, Evropski sud za ljudska prava biće jedino preostalo međunarodno pravno tijelo kojem će se moći obratiti.

Po mom mišljenju, postoje veoma ozbiljni argumenti koji bi se mogli iznijeti pred tim sudom.

Prije svega, riječ je o pitanjima pravičnosti postupka, načinu na koji je prema njemu postupano, mogućem političkom uticaju i političkoj motivaciji, uslovima u kojima se nalazi, kao i drugim okolnostima koje bi Evropski sud svakako razmatrao.

Tek kada svi postupci pred crnogorskim sudovima budu okončani i kada više ne bude postojao nijedan djelotvoran domaći pravni lijek, biće moguće obratiti se Evropskom sudu za ljudska prava.

Važno je, međutim, razumjeti jednu stvar.

Evropski sud za ljudska prava nije novi žalbeni sud. On ne ukida presude domaćih sudova.

Ali može utvrditi da postupak nije bio pravičan, da su presuda ili izrečena kazna donesene suprotno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i da su povrijeđena prava podnosioca predstavke.

Istovremeno, imajući u vidu da se približava izdržavanju tri četvrtine kazne, smatram da bi trebalo da bude pušten na slobodu.

A PLUS: Tokom razgovora više puta ste ukazali i na pitanje uslova u kojima se dr Duško Knežević nalazi. Koliko je to značajno sa stanovišta Evropske konvencije o ljudskim pravima?

KEDMAN: To je pitanje koje me posebno zabrinjava. Evropski sud za ljudska prava pravi veoma jasnu razliku između pritvora prije suđenja i izvršenja kazne zatvora nakon pravosnažne presude. Jednako tako, pravi razliku i između uslova koji važe u ta dva režima.

Pritvor prije suđenja po svojoj prirodi predstavlja mnogo restriktivniji režim.

S druge strane, kada lice izdržava kaznu za nenasilno krivično djelo, kao što je slučaj sa Duškom Kneževićem, uobičajeno je da kaznu izdržava u znatno otvorenijim uslovima.

Činjenica da je gotovo tri godine proveo u ustanovi namijenjenoj pritvoru pod veoma restriktivnim režimom, pri čemu će vlasti uvijek tvrditi da je to bilo zbog njegove bezbjednosti, bez obzira na to da li je to zaista bio razlog, predstavlja ozbiljno pitanje.

Po mom mišljenju, uslovi u kojima se nalazi nijesu u skladu sa standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Zbog toga smatram da postoji veoma ozbiljan osnov za pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Posebno kada se ima u vidu činjenica da se glavni tužilac koji je vodio postupak protiv njega danas nalazi u pritvoru i suočava se sa veoma ozbiljnim optužbama za korupciju.

A PLUS: Za kraj, želio bih da razgovaramo o jednom pitanju koje prevazilazi pojedinačne predmete i koje je danas jedna od ključnih tema u Crnoj Gori. Zemlja se nalazi u završnoj fazi pregovora za članstvo u Evropskoj uniji i sprovodi obimne reforme pravosuđa. Istovremeno, dio stručne javnosti smatra da nije moguće izgraditi snažno i nezavisno pravosuđe bez prethodne provjere integriteta nosilaca pravosudnih funkcija – takozvanog vettinga. Vi veoma dobro poznajete pravosudne sisteme Balkana, ali i standarde jedne od najstarijih evropskih demokratija. Kako gledate na to pitanje?

KEDMAN: Prije svega, smatram da je reforma sistema krivičnog pravosuđa od suštinskog značaja. Evropska unija će vrlo jasno definisati šta Crna Gora mora promijeniti kako bi bila spremna za članstvo.

Moram reći da je Crna Gora, po mom mišljenju, trenutno država koja je najdalje odmakla u procesu evropskih integracija među zemljama Zapadnog Balkana.

Moje iskustvo sa crnogorskim pravosuđem nije novo. Prije deset ili petnaest godina učestvovao sam u programima obuke sudija i tužilaca upravo u okviru procesa evropskih integracija.

Već tada bilo je moguće uočiti određene sistemske izazove.

Jedan od njih bio je nedovoljno jasno razdvajanje uloga sudija i tužilaca.

Mislim da je to problem koji je prisutan u velikom dijelu Balkana. Često postoji previše blizak profesionalni odnos između sudija i tužilaca.

Oni sebe doživljavaju kao dio iste institucije, dok odbranu posmatraju kao nekoga ko dolazi sa strane.

To nije model koji odgovara sistemu zasnovanom na vladavini prava.

Drugi ozbiljan problem jeste odnos između pravosuđa i izvršne vlasti.

Izvršna vlast ne smije imati prekomjeran uticaj na rad sudova.

Upravo je takav odnos jedno od osnovnih obilježja nedovoljno demokratskih sistema.

Kako se Crna Gora razvija kao demokratska država, mora biti potpuno jasno da između sudske i izvršne vlasti mora postojati stvarna i djelotvorna institucionalna nezavisnost.

Mislim da je potrebno uspostaviti mnogo snažnije mehanizme odgovornosti unutar samog pravosuđa.

To podrazumijeva efikasne disciplinske postupke protiv sudija i tužilaca kada postoje ozbiljne sumnje da nijesu postupali nepristrasno ili da su zloupotrijebili svoja ovlašćenja.

Istovremeno, izuzetno je važno osigurati da raspodjela predmeta bude potpuno nezavisna i zasnovana na objektivnim kriterijumima.

Predmeti ne smiju biti dodjeljivani na način koji ostavlja prostor za bilo kakvu manipulaciju ili uticaj.

Automatska dodjela predmeta predstavlja jedan od osnovnih mehanizama zaštite nezavisnosti sudstva.

Jednako je važno obezbijediti da sudije i tužioci budu imenovani i napreduju isključivo na osnovu stručnosti, profesionalnih rezultata i integriteta, a ne političkih ili drugih vanpravnih kriterijuma.

U tom smislu, svaka država mora pronaći model koji odgovara njenom ustavnom poretku, ali cilj uvijek mora biti isti – jačanje povjerenja javnosti u pravosuđe.

AKO GRAĐANI NEMAJU POVJERENJA U PRAVOSUĐE UGROŽEN JE ČTAV SISTEM VLADAVNE PRAVA

A PLUS: Da li smatrate da bi upravo vraćanje povjerenja građana u pravosuđe trebalo da bude jedan od glavnih prioriteta Crne Gore u narednom periodu?

KEDMAN: Apsolutno. Na kraju, povjerenje javnosti predstavlja temelj svakog pravosudnog sistema. Građani moraju vjerovati da će njihov predmet biti dodijeljen nezavisnom sudiji, da će tužilac postupati isključivo u skladu sa zakonom i dokazima, te da politički ili drugi vanjski uticaji neće imati nikakvu ulogu u donošenju odluka.

Ukoliko takvo povjerenje ne postoji, tada je ugrožen čitav sistem vladavine prava.

Zbog toga vjerujem da reforme ne smiju biti ograničene samo na izmjene zakona.

One moraju obuhvatiti i jačanje institucionalne kulture nezavisnosti, odgovornosti i profesionalnog integriteta.

To je proces koji traje godinama, ali je apsolutno neophodan ukoliko Crna Gora želi da izgradi pravosuđe koje će u potpunosti odgovarati evropskim standardima.

Na kraju, upravo će građani biti ti koji će ocijeniti uspjeh tih reformi, kroz svoje povjerenje u sudove i tužilaštvo.
To je, po mom mišljenju, najvažniji pokazatelj uspjeha svakog pravosudnog sistema.