Mate je u intervjuu naglasio šta Mauzolej zapravo simbolizuje:

„Njegošev mauzolej označava crnogorski nacionalni identitet… Osmislio sam Mauzolej da bi razdvojio Srbe i Crnogorce.“

Jakovina ističe da je Meštrović gledao na Njegoša prvenstveno kao pjesnika i simbol crnogorske nezavisnosti, zanemarujući njegovu ulogu mitropolita crnogorsko-primorskog.

Mauzolej: umjetnost koja izaziva kontroverzu

Dok mnogi slave Mauzolej kao remek-delo svjetske arhitekture, Jakovina upozorava na diskonekciju između Meštrovićeve vizije i pravoslavne tradicije. Jedan od najozbiljnijih primjera je postavljanje dviju žena koje čuvaju mošti vladike, što je u kanonskoj praksi neprihvatljivo – mošti se tradicionalno čuvaju isključivo od strane muških sveštenika ili monaha.

„Mauzolej je nevjerovatno umjetničko djelo, ali nema dodira s duhovnom realnošću i kanonskim normama pravoslavlja,“ kaže Jakovina.

Ovaj detalj otkriva koliko je Meštrović svoju umjetničku slobodu stavio iznad religijskog poštovanja, što je mnoge pravoslavce u Crnoj Gori ostavilo zbunjenim ili nezadovoljnim.

Istorija Njegoševe kapele i Lovćena

Petar II Petrović Njegoš podigao je crkvicu na Jezerskom vrhu 1845/46. godine i izrazio želju da tu bude i sahranjen:

„To je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite…tu moju žalost stavljam vami na dušu.“

Njegoš je umro 1851. godine, a zbog straha od Turaka njegovo tijelo je privremeno sahranjeno u Cetinjskom manastiru, da bi 1855. godine kosti bile prenesene na Lovćen.

Tokom Prvog svjetskog rata Austrijanci su bombardovali kapelu, a planirali su i izgradnju spomenika u znak osvajanja. Mitropolit crnogorski Mitrofan Ban pokušao je da spriječi uništenje, ali bez uspjeha. Nakon rata, kapela je obnovljena od strane Kraljevine SHS pod dinastijom Karađorđević.

Komunisti, Meštrović i rušenje Kapele

Početkom 1952. godine, Vlada NRCG odlučila je da crnogorski komunisti sruše Njegoševu kapelu i na vrhu Lovćena podignu Mauzolej Ivana Meštrovića. Poznati vajar, koji je već ranije predlagao sličan projekt, prihvatio je zadatak.

Radovi su počeli, ali su se odužili zbog ekonomskih problema. Meštrović je umro 1962. godine, a Mauzolej je završen tek 1974. godine.

„Najumniji ljudi iz cijele zemlje branili su Njegoševu kapelu. Ali komunisti i Meštrović su imali svoj plan - podići Mauzolej na mjestu Kapele,“ objašnjava Jakovina.

Svetogrđe je ubrzo uslijedilo – Njegoševa kapela porušena je do temelja, a Mauzolej je postao simbol nove, sekularne vizije Crne Gore, u kojoj umjetnost preuzima mjesto religije.

Mauzolej: remek-djelo ili politički simbol?

Mauzolej je impresivno arhitektonsko djelo:

  • 461 stepenica do tunela i glavnog platoa

  • Atrijum s bunarom od četiri tone

  • Karijatide - Crnogorke u narodnoj nošnji, visoke 4,5 metara

  • Kripta s mozaicima od 200.000 pozlaćenih pločica

  • Granitna figura Njegoša od 28 tona i visoka 3,74 m

Jakovina naglašava:

„Mauzolej je svjetski raritet i maestralna oda najvećem crnogorskom pjesniku. Ali njegova simbolika je dvojaka – umjetnost i ideologija spojeni su na način koji razdvaja, a ne spaja.“

Kritičari podsjećaju da Meštrović, iako briljantni vajar, svojom vizijom nije poštovao duhovni kontekst - Mauzolej je monumentalno djelo, ali umjetnički projekt izvan pravoslavne tradicije, što je mnoge pravoslavce u Crnoj Gori ostavilo ravnodušnim ili uvrijeđenim.

Umjetnost, politika i religija

Mauzolej Ivana Meštrovića na Lovćenu ostaje jedno od najkontroverznijih djela jugoslovenske i crnogorske istorije. S jedne strane, veličanstvena arhitektura, a s druge strane, namjera da razdvoji narod ignorišući religijski kontekst.

Jakovina zaključuje:

„Mauzolej naglašava Njegoševu veličinu, ali u isto vrijeme pokazuje kako umjetnička vizija može postati instrument politike, i to na štetu tradicije i duhovnosti.“