Srpska pravoslavna crkva proslaviće danas i sjutra Božić, najradosniji hrišćanski praznik – dan Rođenja Isusa Hrista. Božić je porodični praznik, taj dan se ne ide u posjete, sa izuzetkom polaznika ili položajnika.
Na Božić, prema starom narodnom običaju, u kuću dolazi specijalni gost koji porodici prvi čestita ovaj veliki praznik, a vjeruje se da je najbolje da ta osoba bude muškarac koji se naziva položajnik. Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa “Mir Božiji – Hristos se rodi”, uz otpozdrav “Vaistinu se rodi”.
Pod kuće se, po tradiciji, posipa slamom da bi se dočarao skromni ambijent pećine u Vitlejemu u kojoj se po Bibliji rodio Hrist. Položajnik je prva osoba koja na Božić uđe u kuću, pali grančice badnjaka i izgovara najljepše želje za ukućane, koje se odnose na zdravlje, sreću i napredak porodice u novoj godini. Sjutra se završava četrdesetodnevni post a vjernici se pričešćuju na svetoj liturgiji.
Kod Srba, Božić je praznik sa dosta običaja i njegova proslava počinje odlaskom na jutarnju liturgiju, na kojoj vjernici koji su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća. Nakon liturgije, ukućani se okupe oko božićne trpeze, okreću i lome česnicu – pogaču u koju je stavljen novčić. Vjeruje se da će onome u čijem dijelu česnice bude novčić naredna godina biti posebno srećna.
Božić je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva, očinstva i materinstva, ukrasila je kod Srba ovaj praznik najljepšim vjerskim običajima i obredima. Prema vjerovanju, svi ti običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan zajednički cilj – umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
Sve je to izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: „ Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu! Neka nam se rađaju zdrava djeca! Neka nam rađaju žito i lozica! Neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!”.
Nekoliko nedjelja pred Božić (već od Nikoljdana) i nekoliko nedjelja posle Božića (do Savindana) traje svječano praznično raspoloženje – narod se veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, u atmosferi se osjeća neko tiho praznično blaženstvo, pa se u takvim prilikama ljudi mire, praštaju jedni drugima uvrede nanijete preko godine i cio narod postaje jedna duša.