Savez Srba iz Crne Gore podržao kandidaturu gospodina Andrije Mandića za predsjednika Crne Gore kao jedinog narodnog predstavnika, koji je iskreno godinama, podsjećaju pozivao na jedinstvo i izmirenje Crne Gore kao jedino mogućeg izlaza iz ćorbudžaka u koji je zapala.
Saopštenje prenosimo u cjelosti:
„Crna Gora ne može izaći iz kotla mržnje sa građanističkim floskulama o „zaboravljanju prošlosti“, jer svako podsjećanje na prošlost, briše laži sadašnjim građanističkim demagogozima.
Crnoj Gori ne treba demagogija i obećanja boljeg života u imaginarnoj budućnosti.
Crnoj Gori fali čojstvo
Čojstvom se brani drugi od sebe. Vrijeme u kome smo živjeli ogledalo se u diskriminaciji i asimilaciji srpskog naroda u Crnoj Gori. Takav čin ni najmanje ne liči na čojstvo. To je čin fašističke diktature.
Taman kad smo se ponadali da su strukture četvrtog rajha (jer samo u takvim režimima se ogleda ponašanje prema jednom narodu kako su se Milovi sledbenici ponašali prema Srbima) doživjeli smo podmuklo i kukavičko, političko ophođenje prema srpskim političkim predstavnicima, bez kojih ne bi dobili priliku ni da budu tako podmukli, da predstavnici srpskih političkih subjekata ne mogu biti u izvršnoj vlasti.
Takvo ponašanje se očitavalo i na lokalnim izborima, ponavlja se očigledno i na predsedničkim izborima, gdje se utvrdilo da zajednički kandidat ne može biti SRBIN. Naravno, nakon toga zaključka, svako traži opravdanje za svoju podmuklost.
Tako, instalirani gospodin Spajić od strane Zapadnih ambasada, kaže u svom intervju kao „demokrata“ i „građanista“ da posle izbora neće ulaziti u političke aranžmane sa DPS-om i sa DF-om. Tako je izjednačio jedine političke žrtve sa političkim dželatima. A da nije bilo DF-a i njihovih birača, niko ne bi ni čuo u političkom smislu za gospodina Spajića. Ta njegova izjava dovoljno govori o njegovoj „građanskoj“ orjentisanosti i kako tretira srpski narod u svojim političkim vizurama.
Gospodin Bečić očigledno nema petlje da se oproba kao kandidat za predsjednika Crne Gore. I to je je normalno. Ali tu ima jedna kvačica. Ako bi se on kandidovao slučajno, onda je predpostavka u njegovoj glavi da u drugi krug ulazi gospodin Mandić i kandidat DPS-a.
U tom slučaju bi gospodin Bečić bio na mukama. Od svojih birača ne bi smio glasati predstavnika DPS-a, ali takođe, od svojih poslodavaca ne bi smio glasati ni gospodina Mandića, tako mu je najbolje po njegovoj procjeni da podrži sa svojim biračima boljeg „građanistu“ od sebe, gospodina Spajića.
Za razliku od svih građanista, stranke okupljene oko DF su prvo pokušali da izmire Crnu Goru.
Pravili su koaliciju i desničara i levičara i crnogorskih suverenosta. Zavezali su crnogorsku i srpsku zastavu kao simbol bratske ljubavi i jedino mogućeg načina da Crna Gora krene naprijed.
DF je bio pod stigmom domaćih i stranih službi kao remetilački faktor, kao i njihovi lideri, samo zbog toga što su željeli da Crna Gora odlučuje suvereno o svojoj sudbini.
Lideri DF-a su se sklanjali dva puta da ne budu kandidati za predsjednika Crne Gore. Zadnji put se gospodin Mandić skrajnuo sa mjesta nosioca liste u korist Zdravka Krivokapića i pošao na zadnje mjesto, samo da bi uspjeli da sruše odnarođeni režim. Zar to nije dovoljna politička žrtva i nesebičnost u korist građana Crne Gore, za razliku od onih koji su došli u ministarske fotelje, koji su potpisali prije izbora da neće iskoristiti tu priliku da formiraju političke partije, desilo se suprotno.
Za kratko vrijeme su se predstavili kao prevaranti kojima riječ ni potpis ne znači ništa, koliko ni njihovim mentorima. Formirali su dvije partije:
„Evropa sad“ i „Demohrišćanska partija“
Eto još jedne prevara i ponude građanima Crne Gore, pa ako žele do beskraja da žive u prevari neka glasaju građaniste.
Ako žele uspravnu, čojsku i ponositu Crnu Goru, glasajte Andriju Mandića, jedinog narodnog kandidata, za koga smo to utvrdili, nakon predhodne analize političkog djelovanja. Uostalom, on je jedini kandidat koji nikad nije bio u izvršnoj vlasti, tako da nije sebe mogao prikazati drugačije nego kao narodni tribun.“