Patrijarh srpski Porfirije odgovorio je na insinuacije da je ubijedio Nikolu Mirotića da ne prelazi u Partizan.
Nekadašnji reprezentativac Španije Nikola Mirotić je bio blizu prelaska u Partizan, međutim transfer se na kraju nije realizovao. Saga je potrajala nekoliko nedelja i na kraju je Mirotić odustao od verbalnog dogovora sa crno-bijelima i razloge svoje odluke je objasnio u saopštenju, nakon čega je bilo mnogo različitih tumačenja. Jedno od njih je i da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) imala ulogu u njegovom nedolasku u Partizan.
Na tu temu govorio je i bivši trener Partizana Duško Vujošević koji je prije nekoliko dana kazao da je i srpski patrijarh Porfirije imao ulogu u svemu, odnosno da je uticao na Mirotića da ne potpiše za crno-bijele. Nakon svega oglasio se i patrijarh koji je u svom saopštenju demantovao takve navode:
„Sa g. Duškom Vujoševićem dijelim najmanje dvije ljubavi. Volim košarku i sport uopše, a volim i Boku Kotorsku, posebno Herceg Novi. Jasno je da on nije bez prijeke potrebe zamijenio Škver i Savinske plaže sa Beogradom na više od 40 ˚S. Stoga mogu donekle da razumijem njegovu neopreznost jer me je kao mogućeg protagonistu uključio u bizarnu, apsurdnu, krajnje nevjerovatnu izmišljotinu o meni i košarkašu Mirotiću.
Ne treba da savjetujem Duška Vujoševića ali, kada je on kao zreo čovjek sa velikim životnim i profesionalnim iskustvom, makar i djelimično prihvatio takvu naučno-fantastičnu priču, čiji krajnji cilj nema veze sa Zvezdom i Partizanom, kako će takvu fantastiku, da ne kažem klevete i laži, da shvate oni manje upućeni i sa manje iskustva.
Jednostavno, poglavar Srpske Pravoslavne Crkve se ne bavi takvim poslovima. U mjeri koju mi je Gospod podario, bavim se problemima Crkve, spasenjem svih, spasenjem vjernog naroda, naravno, tako i sopstvenim spasenjem, kao uostalom i svaki drugi hrišćanin. Trudim se da ispunim ono što pred mene Crkva i Gospod Hristos postave, a nastojim i da sve što činim mjerim Jevanđeljem i ličnošću Bogočoveka Hrista. Kao i sve druge ljude, i mene posao kojim se bavim i sve što činim približava ili udaljuje od Boga i spasenja. Smatram da je to suštinski važno, tako da predažem i da se svako trudi da radi svoj posao najbolje što može. I to je način da posvedoči šta su za njega bližnji, šta za njega predstavljaju Hristos i Crkva Božija.
Česte su podvale, klevete ili tračevi poput ovog. Nemam vremena da se na sve to osvrćem, pogotovu da komentarišem, a i kada bih imao, toliko je ljepših i korisnijih stvari kojima bih se bavio i kojima želim da se posvetim. Ipak, s vremena na vrijeme, zbog konfuzije koja se stvara u vjernom narodu, moram da ukažem na činjenice.
Smisao sporta je, zapravo da budemo bolji od samih sebe, da se borimo za vrlinu, za viteštvo. Ni onog koji izgubi utakmicu, ni onog koji pobijedi, ne treba da vidimo kao neprijatelja, nego kao nekoga ko je učestvovao u kreiranju onoga što je najbolje, onog što je vrlina. Tu onda nema mjesta za bilo koji vid neprijateljstava ili ne daj Bože nasilja. Za to se molim, za to se zalažem. Antička mudrost nas uči poslovicom Orandum est ut sit mens sana in corpore sano, što znači da je potrebno moliti se za zdrav duh u zdravom tijelu. Više sam puta govorio o objediniteljskoj, isceliteljskoj, duhovnoj ulozi i koristi od sporta. Ipak nedovoljno, treba još više, jer su prepredeni projektanti sukoba u Crkvi i narodu pomislili da mogu da me upletu u nešto sa čim nemam veze“, zaključuje se u objavi Porfirija na zvaničnoj Fejsbuk stranici.