„Na području Nezavisne Države Hrvatske zabranjuje se uporaba ćirilice“.

To stoji u Zakonskoj odredbi o zabrani ćirilice koju je na samom početku nacifašističke okupacije i genocida nad srpskim narodom, 1941. godine, potpisao ustaški poglavnik Ante Pavelić.

[caption id="attachment_140181" align="alignnone" width="223"] Foto: Printskrin[/caption]

Toliko decenija kasnije, ćirilično pismo je kriminalizovano i u današnjoj Republici Hrvatskoj, što najbolje ilustruju primjeri varvarskog domobranskog iživljavanja nad ćiriličnim tablama u Vukovaru, zabrani upotrebe ćirilice na nadgrobnim spomenicima i slično.

Međutim, to ne treba uopšte da nas čudi od Hrvatske, imajući u vidu da nisu prošli proces denacifikacije nakon Drugog svjetskog rata, te da se redovno oglušuju o inicijative, rezolucije i licemjerne izraze zabrinutosti zvaničnog Brisela nad položajem ostatka ostataka srpske manjine u Hrvatskoj.

[caption id="attachment_124018" align="alignnone" width="300"] Jutjub/Printskrin/
kanal9tvns[/caption]

Ali, svakako, trebalo bi da nas začudi zašto u Crnoj Gori, čija je prošlost i te kako antifašistička, i dalje važe regule i ignorantski odnos prema ćiriličnom pismu koje je u potpunosti izopšteno iz državnog i administrativnog komuniciranja, piše "IN4S".

Bez obzira na ustavnu odrednicu o ravnopravnosti ćiriličnog i latiničnog pisma i danas u Crnoj Gori ima samo status dozvoljenog, ali ne i ravnopravnog i obavezujućeg pisma.

Da li je neophodno napominjati da je ćirilično pismo jedan od najvažnijih činilaca srpskog kulturnog, jezičkog i duhovnog identiteta, ali i cjelokupne istorije i kulture ove države, te da ne postoji nijedan istorijski, kulturni, estetski, lingvistički, vjerski ili tehničko-tehnološki razlog da ćirilica, kao pismo srpskog jezika, kojim po zvaničnim pokazateljima, većinski govori stanovništvo u Crnoj Gori, bude izopštena iz državnog i administrativnog komuniciranja.

Ukoliko se ćirilično i latinično pismo ne dovedu u ravnopravan položaj, nakon političkog sloma Đukanovićeve mašinerije, onda će biti više nego jasno da je totalitarno nasljeđe i dalje živo.

[caption id="attachment_128731" align="alignnone" width="300"] Foto: Jutjub printskrin/
Glas Amerike VOA[/caption]

Nebrojeno puta smo apelovali da svim institucijama u Crnoj Gori da ćirilično pismo uvaže kao ravnopravno i da ga u svom komuniciranju koriste u istom obimu kao i latinicu.

Političke i nevladine organizacije sa srpskim predznakom upućivale su u više navrata zahtjeve Ustavnom sudu Crne Gore, koji je, takođe, izopštio ćirilično pismo iz administrativne komunikacije.

Ali, ne samo Ustavnom sudu.

Država Crna Gora je, naprosto, obavezna da zaštiti ustavna i davno stečena prava kroz ravnopravnu upotrebu ćirilice, samoinicijativno preduzimati aktivnosti na zaštiti svog kulturnog, jezičkog i duhovnog identiteta – i to na način što će ono što je bila državna obaveza u poštovanju ravnopravnosti ćiriličnog i latiničnog pisma sami provoditi u delo, bez bilo kakvih opomena ili napomena kao što je ova.

Profesor srpskog jezika Veselin Matović čuva uspomenu na žrtvu 14 učitelja iz Bjelopavlića koji nisu pristali da u škole uvedu latinicu i da se izbace junačke pesme.

Ko zna da li bi iko pomenuo, a kamoli posvetio neko svoje djelo uspomeni na žrtvu 14 uglednih učitelja iz Bjelopavlića, koji su prije 107 godina platili životima odbranu srpskog jezika i ćirilice, da nije bilo eruditskog rada čuvenog profesora srpskog jezika iz Nikšića Veselina Matovića, na čemu mu srpski narod, zaista, duguje veliku zahvalnost.

S druge strane, besmrtna žrtva naših prosvetara, treba da služi na ponos svima nama, ali i opomena na sve one ljude koji imaju mogućnosti da isprave nepravdu prema ćiriličnom pismu.

pogled.me