Snimak crnogorskih vojnika koji pjevaju pjesmu „Sve su straže đenerala Draže“ izazvao je burne reakcije dijela javnosti, preciznije rečeno- antisrpski nastrojenih medija i političkih komentatora. Ubrzo su uslijedili zahtjevi za kažnjavanjem, osude i optužbe, dok se cijeli slučaj pretvorio u još jednu ideološku raspravu o Drugom svjetskom ratu.

Međutim, iza same polemike otvorilo se mnogo šire pitanje - zašto su jedni istorijski simboli i danas društveno prihvatljivi, dok su drugi automatski proglašeni problematičnim i opasnim?

Selektivno pamćenje istorije

U javnom prostoru Crne Gore i regiona decenijama postoji veoma selektivan odnos prema istorijskim događajima i ličnostima iz Drugog svjetskog rata.

Dok se pojedini simboli i ideološki narativi u Crnoj Gpri predstavljaju kao dio antifašističkog nasljeđa bez gotovo ikakve kritičke distance, drugi se često posmatraju isključivo kroz najteže optužbe i političke etikete.

Tako se i ime đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića u dijelu javnosti gotovo automatski vezuje samo za kontroverze i podjele, uprkos činjenici da je bio legalni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, saveznički odlikovan i priznat od kraljevske vlade u Londonu.

Mediji i ideološki obrasci

Posebnu ulogu u tome imaju mediji, koji često određene istorijske teme predstavljaju isključivo iz jednog ideološkog ugla.

U slučaju pjesme crnogorskih vojnika, veliki dio izvještavanja bio je zasnovan na dramatizaciji i moralnoj panici, dok je malo prostora ostavljeno za ozbiljniju istorijsku raspravu ili razumijevanje šireg konteksta.

Kritičari takvog pristupa smatraju da se i dalje koriste obrasci naslijeđeni iz komunističkog perioda, u kojima su određene teme unaprijed označene kao „dozvoljene“, a druge kao društveno nepoželjne.

Istorija kao političko oružje

Problem nastaje onda kada istorija prestane da bude prostor za naučnu raspravu i postane sredstvo političkog obračuna.

U takvoj atmosferi, svako drugačije viđenje prošlosti lako postaje razlog za etikete, javne osude i ideološke sukobe.

Zbog toga reakcije na nekoliko otpjevanih stihova nijesu bile samo polemika o pjesmi, već mnogo više priča o identitetu, istorijskom nasljeđu i pitanju ko danas određuje šta je dozvoljeno da narod pamti.

Podjele koje i dalje traju

Više od osam decenija nakon Drugog svjetskog rata, region i dalje vodi iste istorijske sporove, samo novim političkim i medijskim jezikom.

Ipak, posljednjih godina sve je primjetnije svojevrsno istorijsko otrežnjenje kod dijela naroda, koji kroz obnovu nacionalne svijesti, vjere i interesovanja za sopstvenu istoriju pokušava da preispita decenijama nametane ideološke narative i istorijske nepravde.

Pogled.me/Miroslav Zavidović

Bonus video: