Crna Gora mogla bi da bude pripremana za približavanje vojno-bezbjednosnom formatu koji su uspostavili Hrvatska, Albanija i Priština, dok bi jedan od ključnih preduslova za takav zaokret mogao da bude promjena odnosa crnogorske javnosti prema Srbiji, proizlazi iz saznanja do kojih je došla „Politika“.
Prema navodima ovog lista, u političkim i bezbjednosnim krugovima već postoje kontakti i razmatranja čiji bi krajnji ishod mogao da bude približavanje Podgorice odbrambenom formatu Zagreba, Tirane i Prištine. Formalna odluka o pristupanju, međutim, ne postoji, ali se, prema tim saznanjima, infrastruktura saradnje već gradi.
Posebno je indikativno to što Hrvatska, Albanija i Priština već produbljuju vojnu saradnju. Deklaracijom potpisanom 18. marta 2025. predviđeni su zajedničke obuke i vježbe, jačanje vojne interoperabilnosti, saradnja odbrambenih industrija, razmjena informacija i koordinacija u suočavanju sa hibridnim prijetnjama. Tokom 2026. saradnja je prešla i na operativni vojni nivo.
Crna Gora već za istim stolom
Iako Crna Gora formalno nije dio trilateralnog mehanizma Hrvatske, Albanije i Prištine, već učestvuje u strukturama i vojnim aktivnostima u kojima se pojavljuju isti akteri.
Jedna od njih je Američko-jadranska povelja A5, čije su članice SAD, Hrvatska, Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i BiH, dok Priština ima status posmatrača. Predstavnica Ministarstva odbrane Crne Gore u martu je učestvovala na sastanku političkih direktora A5 u Hrvatskoj, a već u aprilu predstavnici oružanih snaga Crne Gore, Hrvatske i Albanije, uz predstavnike Prištine, bili su zajedno na aktivnostima u Zagrebu i Udbini.
To samo po sebi ne znači da je odluka o ulasku Crne Gore u trilateralni format donesena. Pokazuje, međutim, da institucionalni kanali, vojni kontakti i mehanizmi zajedničke obuke već postoje, pa eventualno proširenje ne bi zahtijevalo izgradnju sistema od početka.
Prvo promijeniti odnos prema Srbiji?
Prema sagovornicima „Politike“, najveći problem za realizaciju takvog scenarija nije vojno-tehnički, već politički.
Veliki dio stanovništva Crne Gore izjašnjava se kao srpski, Srpska pravoslavna crkva uživa veliko povjerenje, dok veliki broj građana Srbiju doživljava kao najbližu državu. Zbog toga bi predstavljanje eventualnog vojnog povezivanja sa Zagrebom, Tiranom i Prištinom kao odgovora na navodnu prijetnju iz Beograda moglo da izazove ozbiljan otpor.
Upravo zato pažnju privlači višegodišnji narativ dijela političkog, medijskog i nevladinog sektora o navodnom „malignom uticaju Srbije“ i „velikosrpskoj prijetnji“. Takvim pristupom, prema tekstu „Politike“, mogla bi da se stvara politička osnova da eventualno novo odbrambeno povezivanje jednog dana bude predstavljeno kao „regionalna bezbjednost“, „otpornost“ i „evroatlantska saradnja“, umjesto kao svrstavanje Crne Gore uz osovinu Zagreb–Tirana–Priština.
Na testu i srpski politički predstavnici
Posebno pitanje bilo bi ponašanje političkih predstavnika koji su u vlast Crne Gore ušli zahvaljujući značajnom broju srpskih glasova.
Prema procjeni sagovornika lista, njihova podrška, prećutna saglasnost ili odsustvo otpora imali bi mnogo veću političku težinu od podrške stranaka koje već godinama otvoreno zastupaju takvu spoljnu i bezbjednosnu politiku.
Crna Gora se, prema saznanjima „Politike“, posmatra kao logičan kandidat za eventualnu narednu fazu ovog povezivanja: članica je NATO-a, nalazi se između Albanije i Hrvatske, dio je A5 i već učestvuje u regionalnim odbrambenim strukturama.
Najveća prepreka, međutim, ostaje u samoj Crnoj Gori – veliki dio građana Srbiju i dalje vidi kao najbližu državu, a ne kao bezbjednosnu prijetnju. Upravo zbog toga bi borba za način na koji će Srbija biti predstavljena crnogorskoj javnosti mogla da bude jednako važna kao i razgovori iza zatvorenih vrata.
Čitav Politikin tekst o mogućem približavanju Crne Gore vojno-bezbjednosnom savezu Hrvatske, Albanije i Prištine možete pročitati klikom na link.
Komentari (0)