Potpredsjednik Vlade Crne Gore i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj oštro je reagovao na prvostepenu presudu bivšim vođama tzv. OVK, nazivajući je „užasnom“ i izražavajući uvjerenje da će Hašim Tači, Jakup Krasnići, Kadri Veselji i Redžep Seljimi na višim instancama dokazati nevinost.
Problem za Đeljošaja, međutim, predstavlja ono što je govorio samo dan ranije.
Komentarišući stav svoje partije da podrži smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića zbog njegovog odnosa prema smrti i sahrani Ratka Mladića, Đeljošaj je u emisiji „Reflektor“ insistirao upravo na poštovanju odluka međunarodnih sudova.
„Smatramo da glasamo o vrijednostima. Osnovne vrijednosti su jeste li poštovali međunarodne odluke sudova“, rekao je tada Đeljošaj.
Samo dan kasnije, kada je sudska odluka pogodila bivši vrh tzv. OVK, ton je potpuno drugačiji.
Kad presuda pogađa OVK, sud odjednom „čini nepravdu“
Đeljošaj je presudu nazvao „užasnom“, poručio da „svaki Albanac vjeruje u njihovu nevinost“ i ponovio svoj politički stav da je rat OVK bio „oslobodilački i pravedan“.
Presuda, međutim, nije zasnovana na pitanju političke ocjene rata OVK u cjelini, već na individualnoj krivičnoj odgovornosti četvorice optuženih. Specijalizovana vijeća su danas Tačija i Krasnićija osudila na po 25 godina zatvora, Veseljija na 18, a Seljimija na 13 godina zbog ratnih zločina. Sud istovremeno nije utvrdio njihovu krivicu za zločine protiv čovječnosti.
Predmet se odnosio na zločine počinjene nad civilima i drugim licima koja nisu aktivno učestvovala u neprijateljstvima. Tokom višegodišnjeg postupka saslušana su 134 svjedoka, dok su u postupku učestvovale i 156 žrtava.
Upravo zbog toga Đeljošajevo pozivanje na „oslobodilački rat“ samo po sebi ne odgovara na ono što je sud utvrđivao: da li su konkretni ljudi krivično odgovorni za konkretne ratne zločine.
Đeljošaj sada objašnjava da je presuda prvostepena
Đeljošaj naglašava da postupak nije završen i da postoji pravo žalbe. To jeste važna pravna činjenica - današnja odluka je prvostepena i optuženi imaju pravo da je osporavaju pred žalbenim vijećem.
Ali upravo tu nastaje politička kontradikcija u njegovim izjavama.
Kada govori o Mandiću i Mladiću, Đeljošaj međunarodne sudske odluke postavlja kao mjerilo političkih „vrijednosti“. Kada su pred istim principom ljudi koje otvoreno podržava, presudu naziva „užasnom“, govori o „nepravdi“ i unaprijed izražava uvjerenje u njihovu nevinost.
Đeljošaj pokušava da tu razliku objasni time što je riječ o prvostepenoj presudi, navodeći kao primjer slučaj Ante Gotovine, čija je prvostepena osuđujuća presuda kasnije preinačena u oslobađajuću.
To je legitimna pravna mogućnost i u ovom postupku. Ali do eventualne drugačije odluke višeg suda, činjenica ostaje da su četvorica nekadašnjih čelnika tzv. OVK prvostepeno osuđena za ratne zločine.
Zbog toga se poslije dvije Đeljošajeve izjave, date praktično jedna za drugom, nameće pitanje dosljednosti njegovog političkog kriterijuma: da li se odluke međunarodnih sudova poštuju kao vrijednosni princip i kada nisu politički poželjne, ili se taj princip primjenjuje selektivno?
Bonus video:
Komentari (0)