Snimak bivšeg predsjednika Crne Gore i dugogodišnjeg lidera DPS-a Mila Đukanovića, koji se širi društvenim mrežama, izazvao je pažnju javnosti zbog ustaške pjesme koja se čuje tokom veselja.
Na snimku, koji možete pogledati u nastavku, vidi se Đukanović kako pjeva i veseli se uz pjesmu koja se povezuje sa ustaškim nasljeđem.
I dok snimak kruži društvenim mrežama, nameće se jednostavno pitanje: šta bi se dogodilo da je neki obični građanin usred Crne Gore zapjevao četničku pjesmu koja govori o borbi i odbrani srpskog naroda?
Odgovor nije teško pretpostaviti.
Da je pjesma četnička, saopštenja bi već pljuštala
Da je umjesto Đukanovića na snimku bio građanin koji pjeva četničku pjesmu, teško je zamisliti da bi reakcije izostale.
Vjerovatno bi se ekspresno oglasio NVO sektor, uslijedila bi saopštenja političkih partija, upozorenja na „revizionizam“ i „nacionalizam“, a možda i zahtjevi da nadležni organi ispitaju čitav slučaj.
Među prvima bi se, sudeći po dosadašnjoj političkoj praksi, mogao očekivati upravo DPS, koji se godinama predstavlja kao jedan od glavnih zaštitnika antifašizma i građanskog karaktera Crne Gore.
Sada, međutim, kada se na snimku nalazi njihov dugogodišnji lider - muk.
Gdje su sada dežurni „čuvari antifašizma“?
Upravo je to suština ovog slučaja.
Nije pitanje samo jedne pjesme niti jednog veselja, već kriterijuma koji se primjenjuju u Crnoj Gori.
Ako je veličanje spornih ideologija iz Drugog svjetskog rata neprihvatljivo, onda taj princip mora važiti za svakoga. Ne može jedna pjesma biti povod za političku i medijsku buru, dok se kod druge okreće glava u zavisnosti od toga ko je pjeva.
Posebno upada u oči tišina dijela javnosti koji veoma brzo reaguje kada su u pitanju srpske pjesme, simboli ili istorijske ličnosti.
Gdje su sada saopštenja? Gdje su zahtjevi za osudu? Gdje su upozorenja da se „ugrožava građanski karakter Crne Gore“?
DPS pred ispitom sopstvenog „antifašizma“
DPS je decenijama antifašizam predstavljao kao jedan od temelja svoje politike, nerijetko optužujući političke protivnike, naročito predstavnike srpskog naroda, za istorijski revizionizam i nacionalizam.
Zato je ovaj snimak istovremeno i test principijelnosti.
Hoće li u DPS-u osuditi svog dugogodišnjeg lidera istim rječnikom kojim bi osudili nekoga ko bi javno zapjevao četničku pjesmu?
Ili antifašistički kriterijumi prestaju da važe onda kada bi ih trebalo primijeniti na Mila Đukanovića?
Ili isti aršin za sve - ili je sve politička predstava
Crnoj Gori nisu potrebne nove istorijske podjele, ali joj još manje trebaju dvostruki aršini.
Ako društvo želi da postavi granicu prema veličanju spornih ideologija i pokreta iz prošlosti, ta granica mora biti jednaka za sve.
Ne može obični građanin zbog jedne pjesme biti izložen javnim osudama, dok se bivšem predsjedniku države za sličnu stvar gleda kroz prste.
Zato snimak Mila Đukanovića nije samo pitanje onoga što se pjevalo za jednim stolom. On je test za sve one koji godinama drugima dijele lekcije o antifašizmu.
Da je pjesma bila četnička, njihove reakcije bismo vjerovatno već čitali.
Video na kojem Milo Đukanović pjeva i veseli se uz Tompsonovu pjesmu možete pogledati klikom na link.
Bonus video:
Komentari (0)